HRVATSKA SVOJE KORENE TRAŽI U NAJDUBLJEM MRAKU: Kontroverzni praznik u susedstvu - "Stepinčevo" između verskog kulta i političkog tereta
JOŠ se nije stišala bura oko ustaškog pira na dočeku rukometaša, obeleženog Tompsonovim pesmama koje glorifikuju NDH, a iz Zagreba stižu nove provokacije koje bude aveti prošlosti.
Alojzije Stepinac sa biskupom Ivanom Šarićem , Foto Profimedija, Muzej genocida, Dokumentacija „Novosti“ i „Borbe“ i Vikipedija...
Praznik koji deli, a ne spaja
Svečanim misama širom Hrvatske, od kojih je onu sa Kaptola prenosila i Hrvatska radio-televizija, obeležena je godišnjica smrti kardinala Alojzija Stepinca. Zagrebački nadbiskup, čiji život i delovanje tokom Drugog svetskog rata ostaju najveći kamen spoticanja u odnosima Srpske pravoslavne crkve i Vatikana, ali i srpskog i hrvatskog naroda, ponovo je u fokusu javnosti. Za vernike u Hrvatskoj on je simbol otpora komunističkom režimu i mučenik, dok je za žrtve ustaškog terora on nemi posmatrač genocida čije je delovanje bilo presudno za legitimizaciju Pavelićevog režima.
„Svetac” kao instrument desnice
Ovogodišnja proslava dolazi u trenutku sve izraženijeg trenda istorijskog revizionizma u Hrvatskoj. Analitičari ističu da se Stepinčevo više ne zadržava samo u okvirima crkvenih porti, već postaje poligon za političke poruke koje desničarske strukture koriste za normalizaciju ustaškog narativa iz perioda 1941–1945. godine. Taj narativ je za posledicu imao genocid nad srpskim narodom, kao i masovne zločine nad Jevrejima i Romima – svima koji se nisu uklapali u „tisućljetni san” o nezavisnoj hrvatskoj državi.
Nije retkost da se na slavljima u čast kardinala Alojzija Stepinca pojave pojedinci sa obeležjima koja aludiraju na ustaški pokret. Istovremeno, govori crkvenih velikodostojnika često zanemaruju stradanja nehrvatskog stanovništva, fokusirajući se isključivo na „žrtvu hrvatskog naroda”. Ovaj diskurs je često u suprotnosti sa istorijskom realnošću socijalističke Jugoslavije, u kojoj su Hrvati zauzimali najviše državne pozicije, a SR Hrvatska uživala široku federalnu autonomiju. Prisustvo najviših državnih zvaničnika ovim događajima daje institucionalnu težinu ličnosti koja nikada nije nedvosmisleno osudila rasne zakone NDH. Foto: Vikipedija
Između Vatikana i realnosti
Iako je pokojni papa Franjo zaustavio proces kanonizacije Alojzija Stepinca formirajući mešovitu komisiju kako bi se ispitala njegova uloga u ratu, lokalna Rimokatolička crkva u Hrvatskoj nastavlja da ga tretira kao već proglašenog sveca. Ovaj raskorak između Vatikana, koji poziva na dijalog i suočavanje sa istorijom, i zagrebačkog Kaptola, koji insistira na Stepinčevoj bezgrešnosti, dodatno raspiruje tenzije.
„Insistiranje na Stepincu kao isključivom heroju zapravo služi kao štit iza kojeg se skriva nespremnost hrvatskog društva da se suoči sa mračnim stranama sopstvene prošlosti”, navodi se u jednom od komentara sa društvenih mreža povodom ovog praznika.
Budućnost zarobljena u 1941. godini
Dok se danas služe mise i pale sveće, ostaje otvoreno pitanje: da li slavljenje Stepinca doprinosi duhovnom miru ili služi kao pogonsko gorivo za novi talas ustaštva i radikalizacije u Hrvatskoj?
Arhive ne ćute – šta beleži istorija?
Dok hrvatska strana insistira na Stepinčevim privatnim pismama, istoričari podsećaju na njegov dnevnik i izveštaje Vatikanu. U njima se beleži da je već u aprilu 1941. pozvao sveštenstvo da se odazove pozivu „na uzvišeni rad oko očuvanja i unapređenja NDH”. Dokumenti iz Muzeja žrtava genocida i nalazi Mešovite komisije Srpske pravoslavne crkve i Katoličke crkve ukazuju na to da je, kao vojni vikar vojske NDH, bio svestan masovnih pokrštavanja i zločina u logorima, ali da se nikada nije javno ogradio od Pavelića, čak ni kada su razmere terora – nad kojim su se zgražavali i pojedini nemački nacistički oficiri – postale očigledne celom svetu.
U kontekstu sve češće upotrebe pozdrava „Za dom spremni” u javnom prostoru, lik kardinala Alojzija Stepinca postaje ključna tačka oko koje se lome koplja između evropske, antifašističke Hrvatske i one koja svoje korene traži u najmračnijem periodu svoje istorije.