Da li je zabranjeno voće slađe? Psiholozi otkrivaju: Nema veze sa moralom, u pitanju je teorija reaktance
PRIVLAČNOST prema zabranjenim stvarima nije znak lošeg karaktera, to je ljudska priroda.
Foto: Isai Hernández/Panthermedia/Profimedia
Postoji razlog zašto nas često najviše privlače stvari koje, u teoriji, ne bismo smeli da imamo, bilo da je reč o tajnoj vezi, "neprihvatljivoj" fantaziji ili misli koju društvo označava kao tabu. I to nema veze sa nemoralom, već sa načinom na koji funkcionišu mozak i psihologija želje.
Psiholozi su otkrili kako naš mozak funkcioniše i otkrili tri uzroka koja proizvode želju za "zabranjenim" stvarima.
Mozak voli izazov
Kad se nešto proglasi "zabranjenim", ono automatski dobija veću psihološku težinu. Naša subjektivna vrednost o tome raste, jer mozak ograničenje doživljava kao izazov. Drugim rečima: što je nešto teže dostupno, to postaje privlačnije.
Ovo važi i za seksualne fantazije: ideja da "ne bi trebalo" biti sa nekim može da aktivira hormone uzbuđenja, adrenalin i pojača intenzitet osećaja.
Ovaj fenomen psiholozi opisuju kao "teoriju reaktance", odnosno: kada nam je nešto uskraćeno, želja za tim postaje još jača.
Istraživanja iz neuropsihologije pokazuju da zabrana aktivira iste delove mozga kao i sistem nagrađivanja, povećavajući dopamin i stvarajući osećaj "zabranjene želje".
Uzbuđenje dolazi iz neizvesnosti
Zabranjeno ponašanje stvara napetost, a napetost je biološki snažan afrodizijak.
Brojne studije pokazuju da kombinacija rizika, misterije i adrenalina pojačava seksualnu privlačnost i intenzivira emocionalni doživljaj. To objašnjava zašto nas ponekad privlače nedostižni partneri ili situacije koje uključuju emocionalni rizik.
Čak je i studija Univerziteta Britanske Kolumbije pokazala da kod muškaraca i žena situacije sa neizvesnošću povećavaju rad srca, oslobađaju adrenalin i stvaraju jače romantične ili seksualne emocije.
Fantazije su siguran način da se istraži tabu
Čak i kada ne želimo da svoje fantazije ostvarimo u stvarnom životu, mozak ih koristi kao bezbedan oblik eksperimentisanja.
Seksualne fantazije omogućavaju istraživanje dubokih želja bez posledica i rizika. Upravo zato su najintimnije fantazije često i najuzbudljivije, jer su društveno "zabranjene".
Psiholozi to nazivaju "imaginarnim okruženjem bez rizika", gde mozak vežba želje bez potrebe za stvarnim delovanjem. To daje slobodu seksualnoj kreativnosti i smanjuje osećaj krivice.
Tabu pojačava osećaj bliskosti
Učešće u nečemu "zabranjenom" ili deljenje skrivenih fantazija sa partnerom može povećati osećaj intimnosti i poverenja.
Zajednička tajna stvara posebnu vezu: vi i partner delite nešto privatno što niko drugi ne zna. To pojačava emocionalnu bliskost, a samim tim i seksualno uzbuđenje. Stručnjaci za odnose (npr. Ester Perel) ističu da se erotika često hrani misterijom, tajnom i izazovom, elementima koji održavaju vezu živom.
Šta to govori o nama?
Privlačnost prema zabranjenom nije znak lošeg karaktera, već način na koji ljudski mozak funkcioniše.
Ljudski mozak je evoluirao da reaguje na izazove, rizik, ograničene stvari i razne novine. Seksualni tabui aktiviraju sistem nagrađivanja i povećavaju dopamin - hormon zadovoljstva. To pojačava iskustvo, čak i kada je ono samo mentalno.
Zato nije iznenađenje što "zabranjeno voće deluje slađe".
Zaključak
Sledeći put kada osetiš privlačnost prema nečemu što "ne bi trebalo", zapamti: to je potpuno prirodno. Seksualna psihologija nas uči da zabranjeno nije nužno loše; često nas tabu vodi ka dubljem razumevanju sopstvenih želja, potrebe za povezanošću i emocija koje tražimo u odnosima.
(Telegraf)
BONUS VIDEO: VARAMO IAKO VOLIMO Moma Stefanović: Ženama treba sigurnost, muškarci su nezainteresovani #Onopravo