ODLAZAK NEŽNOG GRUBIJANA: Srpsko glumište iznenada ostalo bez još jednog umetnika Gorana Daničića (1962-2021)

V. STRUGAR

12. 02. 2021. u 14:05

U BEOGRADU je prekjuče, iznenada, preminuo glumac Goran Daničić (1962-2021). Iza njega su ostale brojne epizodne pozorišne, filmske i televizijske uloge, a njegov lik se i onima koji su ga samo jednom videli urezao u pamćenje: riđokos, visok i korpulentan, uglavnom je dobijao tipske uloge (tabadžija ili prostodušnih dobričina), dok je privatno bio nenametljiv, odmeren i neposredan.

Foto Nebojša Babić

Gluma je bila njegov san još od dečačkih dana u rodnom Užicu. Tu je stekao i nadimak Žuća, kako su ga kasnije i svi drugi oslovljavali. U mladosti se bavio boksom, ali kao svi pravi sportisti nikada nije "išao na snagu", niti je njom pretio.

- Bio je živo spadalo... Sećam se jedne anegdote: upada Žućo u muzički kabinet da uzme svoje knjige koje je zaboravio i moli profesorku da mu to dozvoli. Ona kaže: "Kako tako upadaš na čas, izlazi napolje! Šta misliš ako si bokser da se ja tebe bojim?" Na to će on:

"Gde cveta limun žut", Foto V. Danilov

"Profesorka, zašto ste tako zločesti? " Ona počne da se smeje, mi sa njom, a Žućo mirno ode - zabeležila je jednu od dogodovština iz školskih dana njegova zemljakinja na sajtu "Užičanstveno", pre dve godine, ne sanjajući da će se tako brzo "Užički Žućo" preseliti u sećanja.

Malo se o Goranu, nažalost, zna, pa i da je šah bio njegova druga velika ljubav i da je za šahovskim stolom umeo da podeli megdan sa profesionalcima...

FILMOVI I SERIJE

IZA Gorana Daničića ostao je veliki broj zapaženih filmskih uloga u filmovima "Delirijum tremens", "Ivkova slava", "Kad porastem, biću Kengur", "Nebeska udica", "Kordon", "Mala noćna muzika", "Ni na nebu ni na zemlji"," Pad u raj", "Sabirni centar", "Zaboravljeni", "Kaži zašto me ostavi", "Sjaj u očima"... Igrao je i na televiziji u serijama Santa Maria della Salute, "Drug Crni u NOB-u", "Selo gori, a baba se češlja", "Greh njene majke", "Košarkaši", "Lisice", "Otvorena vrata", "Nemanjići".

Debitovao je na velikom platnu još kao student, sa dvadeset godina: prvu "pojavu" imao je 1982. u kratkom filmu Huseina Dukaja "Bunar". Diplomirao je glumu na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu 1990. godine, u klasi profesora Milenka Maričića - kao student generacije. Bio je Foks u "Zaboravljenima", Džoni u "Mi nismo anđeli", Bruno u "Vukovar jedna priča", Stanoje u "Crnom Gruji", Lisjen Spinoza u "Jesen stiže Dunjo moja"...

"Otelo", Foto N. Petrović

Najšira publika ga je posebno zapamtila kao Ozrenovog telohranitelja Rokija u "Srećnim ljudima", a jednu od poslednjih uloga imao je u nedavno emitovanim "Kamiondžijama". Iako njegovi likovi često nisu imali imena (taksista, obezbeđenje, stražar, gangster, majstor, zidar, tip u odelu, seljak, veterinar), gledaoci su pamtili njegove uloge, pa i ponavljali replike.

"Don Žuan", Foto: Printskrin

Član Jugoslovenskog dramskog postao je 1993. godine i za protekle gotovo tri decenije igrao je u brojnim predstavama - "Don Žuan", "Nora!", "Otelo", "Mletački trgovac", Shopping&Fucking, "Bure baruta", "Punjene tikvice", "Troil i Kresida", "Gospođa ministarka", "Paviljoni", "Višnjik", "Lulu", "Mrtve duše"... Jedna od njegovih, izvesno, najmarkantnijih uloga bila je lik Dropca u drami Ljubomira Simovića "Putujuće pozorište Šopalović".

"Don Žuan", Foto N. Petrović

Dobitnik je dve Godišnje nagrade Jugoslovenskog dramskog pozorišta (2017, 1995) i Nagrade "Dr Branivoj Đorđević" za lepotu govora.

Bio je oženjen Sanjom Domazet Daničić, dramskom spisateljicom i profesorom na Fakultetu političkih nauka u Beogradu, s kojom je imao ćerku Nastasju, studentkinju pozorišne i radio režije na FDU. Po želji porodice, Daničić je sahranjen juče u podne u najužem porodičnom krugu.

Pogledajte više