IZGUBILI SMO OSOBINE LJUDSKE VRSTE: Kristina Pirković o izložbi "Kraj svetlja i još jedan dan" u Salonu Muzeja grada Beograda
U SREDIŠTU istraživanja mlade vizuelne umetnice Kristine Pirković stoji pitanje: Da li čovek i dalje upravlja sopstvenim dostignućima, ili je njima nadvladan?
Foto V. Popović
Neke od odgovora, umetnica iza koje je već dvadeset samostalnih izložbi, ponudiće na postavci koju je nazvala "Kraj sveta i još jedan dan" u Salonu Muzeja grada Beograda. Otvaranje je zakazano za sutra u 19 časova.
- Mislim da je savremeni čovek zbunjen - tvrdi, u razgovoru za "Novosti", autorka koja je dobila brojne nagrade za svoje crteže i slike. - Ako pogledamo potonje događaje, verujem da je nemoguće, a da se ne zapitamo da li smo se toliko posvetili razvijanju nauke i tehnologije da bismo na kraju uništavali jedni druge. Kako je moguće da smo na svakom polju napredovali, a da jedino pitanje drugog bića nismo osvestili? U vremenu kada se bizarnost legalizuje, kada nasilje nad drugima postaje normalnost, ne preostaje nam ništa drugo nego da čoveka posmatramo kao priliku, stvora, koji je izgubio karakteristike i osobine ljudske vrste.
Jedan od razloga zbog koga je civilizacija došla "do kraja sveta", prema mišljenju umetnice, leži i u tome što je čovek sebe precenio i stavio u superiorni položaj nad drugim bićima i celokupnim prirodnim poretkom:
- Smatram da je logično da se takvo razmišljanje i delanje preokrene u korist neželjenog efekta. Sve dok čovek živi odvojen od prirode, ne može se nadati pozitivnom ishodu.
Kao dobitnici nagrade Fondacije "Vladimir Veličković", ne čudi što je Pirkovićevoj crtež uvek bio glavni likovni medij i što provejava i na slikama koje će biti izložene. Foto Kristina Pirković
- Bez obzira na to da li se crtežom bavim kao jedinstvenim jezikom izražavanja ili je on utkan u kombinovane tehnike i slike, crtež je sredstvo kojim se služim od samog početka samostalnog likovnog istraživanja i verujem da će me uvek pratiti - objašnjava umetnica. - Crtež oduvek doživljavam kao drevno ljudsko nasleđe, kao prvi univerzalni jezik svojstven svakom čoveku. Što se tiče Nagrade za crtež Fondacije "Vladimir Veličković", mislim da su mi i pohvala, a kasnije i nagrada, dali podsticaj i potvrdu da to što radim nije uzaludno i da crtež ima svoje mesto na likovnoj sceni. Naročito je važno istaći da se ova nagrada dodeljuje u Galeriji "Haos", koja već trideset godina izlaže i neguje crtež kao samostalnu likovnu disciplinu.
Ukalupljivanje u šablone
MEĐU temama kojima se Pirkovićeva bavi je i očuvanje ličnog identiteta, a o tome koliko ga je teško očuvati u vremenu globalizacije, kaže:
- To je verovatno najteže pitanje i veliki problem savremenog čoveka, kojem su nametnute teme identiteta i autentičnosti, dok se istovremeno čovečanstvo ukalupljuje u određene šablone. Logično, individua u takvom metežu ima osećaj dezorijentisanosti i samim tim poteškoće u očuvanju sopstva.
U poslednje vreme Kristina Pirković se bavi i skulpturom, o čemu za naš list otkriva:
- U svojoj fizičkoj pojavnosti, objekti koje radim podsećaju na skulpture, ali mislim da bi bilo pretenciozno da govorim o sebi kao o umetnici koja se bavi i skulpturom. U pitanju su objekti koji predstavljaju apstrahovane forme sa mojih slika i crteža, a ono što je drugačije u odnosu na sliku i crtež, jeste novo sagledavanje moje likovne stvarnosti. Dakle, ovim objektima moj rad jeste izašao u prostor i samim tim se percepcija čitave tematike menja, nadograđuje. Nije prvi put da izlažem objekte, oni su logični produžetak mog rada, ali se ovi objekti razlikuju po formi, materijalu i načinu izlaganja - zaključuje sagovornica.