KAD ZIDOVI SLUŠAJU SKULPTURE: Umetnica Jelena Lazarević o učešću na smotri "Vajari i vajarke Srbije" u paviljonu "Cvijete Zuzorić"
RAD "Forma 3" pripada opusu radova kojim sam htela da predstavim svoj doživljaj zvuka kroz oblik u skulpturi.
Foto: Privatna arhiva
Zvuk se rađa, sužava, širi i prolazi kroz materijal ostavljajući različite oblike i poruke.
Ovako Jelena Lazarević opisuje svoje delo, kojim učestvuje na jedanaestoj izložbi "Vajari i vajarke Srbije" u organizaciji ULUS-a. Ona se našla među 60 odabranih umetnika čiji će radovi moći da se pogledaju u Umetničkom paviljonu "Cvijeta Zuzorić" na Malom Kalemegdanu do 15. septembra.
- Zvuk koji sam ja osetila i doživela pokušala sam da pretopim u skladnu formu, iz čega je nastala skulptura "Forma 3". Ova skulptura pripada opusu radova "I zidovi imaju uši" . Fokus je na zvuku koji se prostire kroz talase koje pokušavam da uhvatim u svojoj skulpturi. "Forma 3" rađena je u siporeksu, sastoji se iz tri dela, tri tona, tri zvuka, koji se stapaju u jednu skladnu celinu - objašnjava sagovornica.
Od 2010. godine ovo je šesto učešće Jelene Lazarević na tradicionalnoj smotri "Vajari i vajarke Srbije", kojom se registruju pojave i specifičnosti savremene skulptorske prakse na domaćoj sceni, izražene kroz različite forme, materijale, poetike.
Upravo je kombinovanje različitih dimenizija i materijala ono što je, kako tvrdi, njena nepresušna inspiracija, kako u vajarstvu, tako i u drugim, različitim oblastima umetnosti i dizajna u kojima se oprobala.
U ZNAKU STOGODIŠNjICE
OBIČNO je za konkurs izložbe "Vajari i vajarke Srbije" bila slobodna tema, međutim ove godine obeležava se stogodišnjica rođenja srpske i jugoslovenske umetnice Olge Jevrić (1922-2014), zato se aktuelna postavka održava pod nazivom "Skulptura 22" - objašnjava autorka rođena u Beogradu 1985, čije delo na ovoj izložbi istražuje odnos prostora i zvuka, kojim se bavila i velika naša vajarka.