KAD POČNE RAT, SETIM SE DEDE: Ruska književnica, za "Novosti", povodom krize u Ukrajini
DUGO godina sam mislila da sam ja pre svega pisac, a zatim već i - majka. Moj sin jedinac je bio veoma velikodušan - prihvatio je da njegova mama ima misiju veću od njega.
Foto Promo
Ne mogu da opišem kako osećam životinjsko, divljačko užasavanje od rata.
Bojim se da će zakačiti mog sina. Ja sam protiv rata. Ne mogu da zamislim šta je u glavama ljudi koji pozivaju u rat. Moj deda, otac moje majke, prezivao se Opačić. Njegov otac je dospeo u Rusiju kao zarobljenik, jer se u Prvom svetskom ratu borio na strani Austrougarske carevine, a zatim je zarobljen, upoznao moju prababu i ostao ovde.
Moj deda je sa 15 godina pobegao na front. Zvuči suludo da petnaestogodišnji dečko beži, ali bilo je drugo vreme.
Postao je pilot. Borio se.
On je oborio (čitala sam o tome, čitala sam njegove nagradne dokumente) 127 neprijateljskih aviona! Kada se rat završio, mom dedi Leonidu Opačiću bilo je 19 godina. On je 1945. godine "sa mesta službe" u Severnom moru odveden u logor na Solovkama. Zato što se promenio dnevni red. Zato što se Staljin posvađao sa Titom. Moj deda je odrobijao 8 godina na Solovkama, pušten je po amnestiji 1953. godine, kada je umro Staljin.
Jedino što mi je govorio: rat je strašan. Ne daj Bože da se desi u tvom veku, slatka.
Uvek me je nazivao: slatka.
Pamtim tu reč.
Takođe pamtim da je bio apsolutno obogaljen čovek. Volela sam ga dok sam bila mala, ali posle nisam mogla. Zato što sam počela više da razumevam baku i mamu.
Alkoholizam. Nasilje. Očajanje.
Moje mama i baka nisu nikada govorile zašto je postao takav. Ali ja, dete, znala sam i videla da je to učinio rat. Lično on nikad u životu nije nikoga krivio, ali to je učinio rat.
On je prošao front, logor, a zatim mu je rečeno - vrati se običnom životu.
Znam kako je ulagao mnogo truda da se vrati.
Ali nije bio u stanju.
Tek posle njegove smrti mama je mogla da se poveže sa rođacima u Srbiji. A to je bilo već devedesetih godina HH veka. Mogu da kažem jedno: svašta može da se dešava u politici, ali kad počne rat, setim se svog dede.
Nikome, nijednom čoveku na zemlji ne bih poželela da doživi ono što je morao on.
Zato - ne ratu.
Ne - ratu.
Nikada.
Ni u kakvim okolnostima.
Nema takvih okolnosti koje dozvoljavaju ljudima da se međusobno ubijaju, a oni koji pozivaju na ubistvo, goreće u paklu.
Sa ruskog prevela Radmila Mečanin