ZMAJEVU NAGRADU PODELILI ULJAREVIĆ I RADOJČIĆ: Matica srpska u Novom Sadu obeležila 195. rođendan, čija je proslava pomerena zbog pandemije
NE pamti Matica srpska u Novom Sadu da je svoj rođendan ikada obeležavala po letnjoj vrućini, ali silom pandemije svečanost koja se tradicionalno upriličava svakog 16. februara ovoga puta "pala" je gotovo na sam Vidovdan.
U pozdravnoj besedi predsednik naše najstarije književne, kulturne i naučne institucije prof. dr Dragan Stanić, u prisustvu predstavnika SPC, pokrajinske vlasti i gradonačelnika Miloša Vučevića, kazao je da Zmajeva nagrada i stogodišnjica od rođenja Dobrice Ćosića zaslužuju ovakvu svečanost bez obzira na vremenske okolnosti.
- Matica je danas neuporedivo jača nego što je bila pre svega nekoliko godina, kada smo imali vrlo podmukle udare iz kojih smo uspeli da izađemo neoštećeni, ali smo bili zaustavljeni u onim razvojnim programima koje smo odložili za bolja vremena. Uveren sam, na osnovu razgovora sa predstavnicima naše države, da su ta bolja vremena već došla - rekao je Stanić.
Na čudesan opus akademika Dobrice Ćosića, njegove romane "Daleko je sunce", "Koreni", "Deobe" i "Bajka", studiozno se osvrnuo prof. dr Jovan Delić, ne propustivši da podseti na čuveni Ćosićev citat: "Biti pripadnik malog naroda na putu velikom prirodna je nesreća. Biti Srbin, to znači biti istorijski nesrećan čovek".
Centralni deo svečanosti bilo je uručenje 67. Zmajeve nagrade, najprestižnijeg pesničkog priznanja u nas, koje ovoga puta na ravne časti dele poeta iz Podgorice Radomir Uljarević za knjigu pesama "Pepeo" ("Kosmos") i somborski pesnik Saša Radojčić, autor zbirke "To mora da sam takođe ja" ("Arhipelag").
Uljarević je kazao da ga tema ljudskog zla, uključujući i ono počinjeno u Jasenovcu, progoni od detinjstva, te da je upravo iz tog razloga ova knjiga morala biti napisana.
- Matica srpska i ime Jovana Jovanovića Zmaja su iznad svega. Pesme su živa bića, tragaju za čitaocem i svaka nagrada, pogotovo ova, nalazi prečicu do čitalaca - rekao je lauret.
Saša Radojčić duboko veruje da pesnik pripada jedino svom jeziku, a Matica je mesto gde se o tom jeziku vodi briga. Zato smatra da onaj ko ovde prima nagradu i ima priliku da govori, mora to da čini sa povišenom odgovornošću.