POZORIŠNA KRITIKA: Nušić bez ograde

Poslednju "Ministarku" vaša kritičarka je gledala u izvođenju tatarstanskog pozorišta iz grada Buguljma.

To je jedna od mnogih adaptacija Nušićeve komedije, jedne od najizvođenijih u inostranstvu. To je bio Nušić na nekom mediteranskom trgu, a Živku je muzički akcentovao "Hor Jevreja" iz opere "Nabuko". Moglo je i tako.

Rediteljka, T.M.Rigonat, sa značajnim iskustvom rada sa ansamblom Hrvatskog narodnog kazališta Ivana Pl. Zajca, kao predstavu za jubilej izvrsne glumice, Olivere Baljak, postavila je "Gospođu ministarku", bez suvišnog eksperimenta, koji bi joj umanjio Nušićevu univerzalnost.

To je glavni rediteljski kvalitet ove postavke, koja je u svakom smislu spektakularna: izvrsni glumci, neobična scenografija (Stefano Katunar), neočekivana šlager muzika za igru, u izvođenju živog orkestra (aranžmani Zoran Majstorović, izbor rediteljke), uvođenje "Si Po Po", samog ministra Popovića, bez koga ni Živke ministarke ne bi bilo na scenu, dok uglas pevaju "Svilen konac", od milja...

I na kraju, kada se skandal dogodi, i Si Po Po mora da da ostavku, on opet dolazi svojoj Živki i bagatelno odmahuje rukom... Samo Živki je taj cirkus prijao... Zatim, nesporazum, kada u služavkinoj sobici (odlična Tanja Smoje) biva uhvaćen Nikaragua, na dodatnoj sceni, koja ulazi u pređašnju, u dimu i besu, ogromne slike Živke i kao Đokonde...

Sve je praznik za gledaoca, nažalost već oguglalog na kamerne predstave, bez scenografije. A posebna priča su glumci, i to ne samo njihov odličan jezik (lektorka Ljiljana Mrkić Popović), mentalitet, toliko važan u Nušićevim komedijama, bolno tačan, bez plota, preko koga se gleda u tuđe dvorište i imitira ga se! Olivera Baljak, glumica bez mane, divno spontana, "lakokrila", u odličnom tonu, jedna lepa, zgodna, privlačna Živka, kakva se retko prikazuje, pokazala je da nema nikakve ograde da se igra Nušić, ili Krleža, ako reditelj i glumci znaju i mogu.

Aleksandar Cvjetković, neodoljiv Ujka Vasa, Jasmin Mekić, spretni Čeda, Ivana Bruck, pronicljiva Dara, Jelena Lopatić, klovnovski virtuozni Raka... Svi, do poslednjeg, bili su deo one "Ministarke", koju treba pokazati svuda, gde treba dokaz da je mentalitet sveopšti, da na ljudskim sitnim manama počivaju i antičke komedije, i francuske, i današnje...

Vašu kritičarku, koja je, uslovno, milion puta gledala "Ministarku", oduševilo je odsustvo porodice, koja traži Živkinu pomoć. Gledaoci su bili ta potuljena rodbina. Sve se, ipak, saznalo... Ko ne veruje da rediteljka zna da pročita "Ministarku" i na drugi način, neka pogleda isti tekst, u njenoj režiji, gde Živku ministarku tumači glumac Goran Jevtić. Kako rekosmo, mora onako, kako je u određenoj koncepciji i prilici najbolje.