BLIŽI SE KRAH NAJJAČE EVROPSKE EKONOMIJE: "Ako ovako nastavimo - propašćemo, niko neće imati posao"

Новости онлајн 01. 07. 2026. u 17:21

BROJNI ugledni menadžeri, ekonomisti i preduzetnici otvoreno traže povratak na 40-časovnu radnu nedelju u industriji, bez prilagođavanja plata, upozoravajući da zemlja rizikuje gubitak konkurentnosti i masovno zatvaranje fabrika.

Foto: ordnas, Panther Media Global / Alamy / Profimedia

U Nemačkoj je izbila žestoka rasprava o radnom vremenu. Brojni ugledni menadžeri, ekonomisti i preduzetnici otvoreno traže povratak na 40-časovnu radnu nedelju u industriji, bez prilagođavanja plata, upozoravajući da zemlja rizikuje gubitak konkurentnosti i masovno zatvaranje fabrika. Debata je dobila na intenzitetu nakon što je Lars Brzoska, direktor logističkog giganta Junghajnrih, jasno poručio: „Moramo da se vratimo na 40-časovnu radnu nedelju u industriji, bez prilagođavanja plata. Moramo ponovo da povećamo produktivnost. Oni koji žele više da rade, treba da imaju tu mogućnost. Ako ovako nastavimo, propašćemo i na kraju niko neće imati posao.“

Situacija u Folksvagenu najbolje pokazuje ozbiljnost problema. Kompanija planira ukidanje do 100.000 radnih mesta širom sveta, a četiri fabrike, u Hanoveru, Emdenu, Cvikauu i Nekarsulmu, nalaze se pred zatvaranjem ili drastičnim smanjenjem proizvodnje. Nadzorni odbor trebalo bi o tome da raspravlja 9. jula. Slične mere najavljuju i drugi giganti. Mercedes odlaže isplatu posebnih tarifnih dodataka do 2027. godine i pregovara sa radničkim savetom o dužem radnom vremenu bez dodatne naknade. Profit kompanije prepolovljen je 2025. godine na 5,3 milijarde evra, a u prvom kvartalu 2026. pao je za još 17,2 odsto. Boš takođe prolazi kroz turbulentan period, dolazi do promene u rukovodstvu, a saradnja sa Folksvagenom na razvoju autonomne vožnje, vredna 1,5 milijardi evra, nalazi se na ivici propasti, piše Fokus onlajn.

Nemačka industrija suočena je sa visokim troškovima rada. Prema podacima Instituta nemačke ekonomije, jedinični troškovi rada u Nemačkoj 2024. godine bili su 22 odsto iznad proseka 27 uporedivih zemalja. Jedan sat rada u industriji u proseku košta 45 evra, odnosno 49,50 evra u prerađivačkoj industriji, što je znatno više nego u većini evropskih zemalja.

Ekonomisti se slažu sa menadžerima. „O više slobodnog vremena možemo da razgovaramo samo ako raste blagostanje“, poručio je direktor Ifo instituta Klemens Fust. Direktor IV instituta Mihael Hiter predložio je čak 42-časovnu radnu nedelju, dok je ekonomistkinja Monika Šnicer izjavila: „Ne može se za 35 sati postići isto što i za 40 sati.“ „Bilo bi dobro da se veći broj zaposlenih vrati na oko 40 radnih sati nedeljno“, rekao je predsednik Udruženja poslodavaca Rajner Dulger.

Predsednik Gezamtmetala Štefan Volf već godinama traži duže radno vreme i odbacuje ideju četvorodnevne radne nedelje uz punu platu. Rasprava više nije samo pitanje sindikata i poslodavaca. Kancelar Fridrih Merc zalaže se za fleksibilnije radno vreme, dok ministarka privrede Katarina Rajhe smatra da rasprava o četvorodnevnoj radnoj nedelji i ravnoteži između posla i privatnog života u ovom trenutku nije prioritet.

Nemačka se tako suočava sa ključnim pitanjem: može li da zadrži visoke plate, kraće radno vreme, velike socijalne doprinose i stroge propise, a da istovremeno ostane konkurentna na globalnom tržištu? Mnogi menadžeri upozoravaju da će, ako se ništa ne promeni, fabrike jednostavno nestati.

(Večernji list)

BONUS VIDEO:

Pogledajte više