SPC DANAS SLAVI DVA VELIKA PRAZNIKA: Vernici se na ovaj dan mole za spasenje duše, a jedan običaj posebno važi za žene
SRPSKA pravoslavna crkva (SPC) danas obeležava Svetog mučenika Julijana Tarsijskog i Prepodobnu Anastasiju Srpsku, majku Svetog Save.
Foto: Deposit/ dimaberkut
Sveti mučenik Julijan Tarsijski poticao je iz ugledne senatorske porodice, a stradao je sa svega 18 godina tokom progona hrišćana za vreme cara Dioklecijana. Iako je bio izložen teškim mukama i nagovaran da se odrekne Hrista, ostao je nepokolebljiv u svojoj veri.
Predanje kaže da je godinu dana vođen iz grada u grad i podvrgavan mučenjima. Dok je bio u tamnici, njegova majka nije ga nagovarala da se odrekne vere, već ga je hrabrila da istraje i dostojanstveno podnese stradanje. Na kraju su ga, prema crkvenom predanju, stavili u vreću sa peskom, škorpijama i zmijama i bacili u more. Talasi su kasnije njegovo telo izbacili na obalu, odakle su ga vernici preneli u Aleksandriju i dostojno sahranili.
Veliki crkveni otac Sveti Jovan Zlatousti kasnije je govorio o čudesima koja su se događala na grobu Svetog Julijana i njegovom značaju za hrišćane.
"Iz usta mučenika ishodio je sveti glas, i zajedno sa glasom izlivala se svetlost jasnija od sunčanih zraka. Uzmi koga bilo, sumašedšeg i besnog, i privedi ovome svetome grobu, gde su mošti mučenikove, i videćeš, kako će demon nepremeno iskočiti i pobeći kao od palećeg žara", poručio je Jovan Zlatousti.
Za praznik posvećen Svetom Julijanu vezuju se brojna narodna verovanja i predanja. Prema narodnom predanju, na današnji dan vernici se mole za spasenje duše i zaštitu od zla. U pojedinim krajevima Srbije sačuvano je verovanje da se iskrenom molitvom može izmoliti duhovna snaga i mir, dok se u istočnoj Srbiji nekada verovalo da ovaj dan ima posebnu moć u borbi protiv zlih sila. Običaj je da se pogleda u nebo i izgovori molitva za spasenje, a veruje se da vedro vreme simbolizuje Božju milost i zaštitu.
Prepodobna Anastasija Srpska
Srpska pravoslavna crkva danas slavi i prepodobnu Anastasiju Srpsku, majku Svetog Save, koja je rođena 1125. godine. Po rođenju dobila je ime Ana, a Anastasija je monaško ime koje je dobila u poznim godinama života. Kao mlada, Ana se udala za velikog srpskog župana Stefana Nemanju. U ranim godinama braka dobili su Vukana i Stefana, a kada je imala skoro 50 godina, na svet je donela Rastka, odnosno Svetog Savu. Pored sinova, imali su i ćerke Jefimiju, Elenu i još jednu ćerku čije ime istorija nije zabeležila.
Ana se, kada je imala 71. godinu, zamonašila i povukla u manastir Presvete Bogorodice u Kuršumliji. Umrla je 22. juna 1200. godine, a sahranjena je u priprati manastira Studenice, gde njene mošti počivaju i danas.
Veruje se da Sveta Anastasija dolazi u pomoć svim ženama koje danas odu do crkve, zapale sveću i izgovore ovu molitvu:
"Sveta mati Anastasija, kada hvalimo vrlinu, hvalimo tebe jer je tvoja postojana ljubav i revnost za Gospoda Boga primer i put koji treba da sledimo; moli se, stoga, o najvrlija, da Gospod Bog umekša naša srca kako bi i mi težili istim spasonosnim vrlinama vere, nade i ljubavi i na taj način ostali verni našem Gospodu Isusu Hristu, Kome priliči slava, čast i poklonjenje, zajedno sa Njegovim Bespočetnim Ocem i Životodavnim Duhom, sada i uvek i u vekove vekova. Amin.