ZNANJEM VEĆ GRADE BUDUĆNOST SRBIJE: Uspešni srednjoškolci gosti redakcije "Večernjih novosti"
DOK se na kraju godine sabiraju uspesi i prave bilansi, retki su oni koji mogu da se pohvale rezultatima kakve su ostvarili Vasilije, Andrej, Aleksandra, Tara i Jana. Ovi izuzetni srednjoškolci nisu samo najbolji đaci u svojim školama, oni su ambasadori znanja Srbije na najprestižnijim međunarodnim takmičenjima iz matematike, fizike, informatike, biologije, hemije, geografije...
Foto: D. Milovanović
Samo tokom ove godine osvojili su više od 20 medalja, a zbir njihovih dosadašnjih priznanja premašuje impresivnih 250. Njihov talenat, rad i posvećenost doveli su ih na pobednička postolja, od Singapura do Bugarske. Kao gosti našeg lista, dokazali su da su uz znanje jednako snažni i skromnost, radoznalost i vera u budućnost, u kojoj su učenje i trud najveće vrednosti.
u redakciju su ušli tiho, gotovo stidljivo, sa osmesima koji više od reči govore o skromnosti, nego o desetinama medalja koje nose iza sebe. Sa sobom su doneli priču o znanju, istrajnosti i snovima koji se mere rezultatima, ali se ne svode samo na njih.Iako su još srednjoškolci, ovi mladi ljudi već su pokazali da znanje ne poznaje granice, a da talenat, kada se spoji sa radom i upornošću, može da pomeri i lične i nacionalne rekorde.
U ovom novogodišnjem broju donosimo razgovore sa njima, ali i mnogo više od toga - delić njihove mladosti, hrabrosti i vere da je svet lepše mesto kada ga pokušamo razumeti. Možda će baš njihove reči nekome od nas biti podsticaj da se odvaži da se vrati svom davno zaboravljenom cilju ili da jednostavno poveruju da se snovi zaista mogu dohvatiti.
U godini koja dolazi, neka nas ovi mladi šampioni podsete da svaka velika priča počinje jednim malim, ali hrabrim korakom. Radost zbog svake osvojene medalje oni su, proteklih godina, podelili sa našim čitaocima, a "Večernje novosti" će i u nastupajućoj 2026. godini "rezervisati" naslovne strane za njihove nove pobede. Uspesi ovih đaka zabeleželni su i kamerom na portalu "Novosti" u serijalu - "Šampioni u fokusu".
VASILIJE HADžI-PURIć, MATURANT MATEMATIČKE GIMNAZIJE
PRAVO UČENjE DOLAZI IZ GREŠAKA
"MORATE plivati. Postojati. Nositi identitet", ove reči Ive Andrića nevidljivo stoje iza svega što je Vasilije Hadži - Purić, maturant Matematičke gimnazije, do sada postigao. Jer njegovi uspesi nisu samo zbir medalja, već rezultat istrajnosti, radoznalosti i unutrašnje snage da, kako kaže citirajući nobolovca, izdrži "atmosferski pritisak svega oko sebe".
Samo ove godine, osvojio je čak 12 nagrada na državnim i međunarodnim finalima. Na globalnom finalu STEMKO olimpijade u Singapuru okitio se zlatnom medaljom i titulom apsolutnog šampiona, potvrdivši se kao jedan od najistaknutijih mladih umova svoje generacije. Posebno mesto među priznanjima zauzima prva nagrada iz fizike na državnom nivou ICYS takmičenja za naučno-istraživačke radove. Na međunarodnim STEMKO takmičenjima iz Vasilije je osvojio četiri zlatne medalje iz matematike, zlato iz biologije, zlato iz fizike i srebro iz hemije. Ukupno, iza sebe ima oko 150 medalja iz čak devet naučnih i umetničkih disciplina.
Ipak, za Vasilija znanje ne staje na granicama interneta i učionice. Kako sam kaže, pravo učenje dolazi iz ličnog iskustva, grešaka i istrajnosti, iz onoga što se mora samostalno otkriti. Tu se Andrićeva misao o "biti čovek" prirodno nastavlja u njegovom pogledu na svet.
- Kada bih mogao da se vratim na početak svog puta, poručio bih sebi da više čitam biografije naših velikih pronalazača - otkriva Vasilije. - Posebno Mihajla Pupina, čije reči o svetlosti zvezda i "životnom dahu Boga" doživljavam kao podsetnik da nismo nadljudi, ali da iznad nas lebdi svet koji tek čeka da ga spoznamo. Ako bih morao da zamrznem jedan trenutak iz ove godine, to bi bio onaj u Singapuru, kada sam rešio zadatak iz algebre i osetio duboku zahvalnost prema profesorima koji su me uveli u tajne računarske lingvistike. Tada sam shvatio da se sva moja znanja iz različitih disciplina ukrštaju u jednu smislenu celinu.
U toj tački susreću se talenat, rad, gubitak, zahvalnost i smisao. I baš tu, između nauke i života, nalazi se Vasilije - mladi čovek koji ne samo da pliva, već i svesno nosi svoj identitet.
ALEKSANDRA SPASOJEVIć, MATURANTKINjA GIMNAZIJE U LAZAREVCU
PREPREKA KAO NOVI PODSTICAJ
MATURANTKINjA Gimnazije u Lazarevcu Aleksandra Spasojević, dokazuje da kada se udruže talenat, upornost, znanje i iskrena želja da svojim radom menjate svet nabolje, rezulatati ne izostaju. Među brojnim nagradama ističe se projekat "Četbot za psihoterapiju", vicešampion na Međunarodnoj konferenciji mladih naučnika na Tajlandu, dok joj je Softver za klasifikaciju i dijagnostikovanje kožnih oboljenja" doneo dve zlatne medalje na Takmičenju talenata, kao i na Smotri istraživačkih radova.
Put do uspeha i nije uvek lak, ali Aleksandra je naučila da pritisak ne doživljava kao prepreku, već kao podsticaj. Svaku grešku vidi kao priliku za učenje i rast, verujući da se upravo iz izazova rađaju najveći pomaci. Posebno snažan utisak na nju ostavio je boravak u Tajlandu, gde je imala priliku da upozna mlade, inspirativne ljude iz celog sveta.
- Razgovori o nauci, životu i različitim pogledima na svet obogatili su me ne samo kao istraživača, već i kao osobu - priča Aleksandra. - Verujem da su susreti sa ljudima, razmena ideja i otvorenost ka drugačijim perspektivama ključ ličnog razvoja.
Kritički se osvrće i na obrazovni sistem, smatrajući da preveliki broj obaveznih predmeta ostavlja malo prostora za individualna interesovanja i talente. Po njenom mišljenju, mnogi mladi ljudi imaju potencijal za velike međunarodne uspehe, ali ih fokus na ocene i bodove često udaljava od pravog, funkcionalnog znanja i guši istraživački duh.
Aleksandra već gleda u budućnost. Trenutno radi na razvoju softvera koji bi, uz pomoć kamere, u realnom vremenu analizirao okruženje i glasovno obaveštavao korisnika o dešavanjima u prostoru. Mogao bi značajno da unapredi samostalno kretanje slepih i slabovidih osoba.
- Vrednost čoveka ne meri isključivo medaljama i diplomama. Iako su priznanja važna, prava lepota života nalazi se u ljudima koje upoznajemo, pričama koje delimo i iskustvima kroz koja rastemo. Radoznalost i druželjubivost, najlepše su osobine koje čovek može imati. Jer, najveći uspeh nije zbir nagrada, već sposobnost da ostanemo dobri ljudi - poručuje Aleksandra.
JANA LANIŠTANIN, UČENICA DRUGE GODINE ŠESTE BEOGRADSKE GIMNAZIJE
SVAKI MALI USPEH, KORAK BLIŽE CILjU
U SVETU mladih istraživača, Jana Laništanin, učenica druge godine Šeste beogradske gimnazije, već sada pokazuje da talent i upornost idu ruku pod ruku. Iako tek započela svoje gimnazijsko putovanje, iza nje su značajni međunarodni i domaći uspehi koji je izdvajaju među vršnjacima. Briljirala je na STEMKO olimpijadi iz biologije. Može se pohvaliti sa šest medalja iz biologije - dve zlatne, dve srebrne i dve bronzane, kao i književna nagrada što je dokaz njene posvećenosti i ljubavi prema nauci.
Za Janu, uspeh nije samo zbir medalja. Vrednosti koje neguje od detinjstva, odgovornost i pouzdanost, oblikovale su njen karakter. Posebno se ističe njena sposobnost da gleda na duge staze. Svaki mali uspeh, svaka medalja, korak je bliže njenim snovima i ciljevima. I kada stvari postanu teške, Jana ostaje dosledna i uporna, verujući da je upravo to ključ dugoročnog uspeha.
- Zahvalna sam mojoj majci što me je učinila osobom koja sam danas. Te vrline su me naučile da svaku obavezu shvatim ozbiljno i da se na mene može računati - priznaje ona.
Kaže da je, generalno rezervisana i ne deli mnogo sa ljudima koji joj nisu bliski. Ceni privatnost i pomalo kritikuje današnju transparentnost života, ali istovremeno neguje iskrenost i direktnost, vrednosti po kojima se odmah prepoznaje.
- Ono što želim da ljudi znaju o meni su moji stavovi, i to ne krijem - ističe ona. - Osim naučnih uspeha, srećnom me čine ljudi oko mene. Ponosna sam na moju porodicu i prijatelje. Verujem da su ljudi koji nas okružuju veoma važni i čine deo nas samih. Imam privilegiju da kažem da su oni koji mene okružuju pravi za mene.
Jana je primer da talenat nije samo pitanje uspeha, već i karaktera, posvećenosti i sposobnosti da ostane dosledna sebi i svojim vrednostima. Njeni rezultati su impresivni, ali ono što najviše inspiriše jeste način na koji Jana kombinuje ozbiljan rad, upornost i iskrenost - i to sve u svom, posebnom stilu.
TARA KOLDžIĆ, UČENICA TREćE GODINE PETE BEOGRADSKE GIMNAZIJE
TREBA NAM U ŠKOLAMA VIŠE PRAKSE
IAKO je tek u trećoj godini gimnazije, Tara Koldžić, već osvaja pažnju svojom strašću prema nauci i izuzetnim rezultatima. Njeni istraživački radovi i međunarodna priznanja pokazuju da se radi o mladom umu koji ne poznaje granice radoznalosti i posvećenosti.
Ove godine Tara je osvojila zlatnu medalju na Internacionalnoj konferenciji mladih naučnika prirodnih nauka iz oblasti biohemije, kao i prvo mesto na Smotri naučno-istraživačkih radova. Posebno je impresivno što je u svom naučnom radu prvi put koristila metod izolovanja vitamina B12 koji je zadivio profesore sa svetskih univerziteta, pokazujući ne samo znanje, već i inovativnost i hrabrost da istražuje nove pristupe. Najveću prednost današnjeg vremena Tara vidi u dostupnosti znanja i informacija.
- Mladi danas mogu učiti, istraživati i povezivati se sa svetom lakše nego ikada ranije - kaže ona. - Ipak, postoje i pritisak, preopterećenost i potreba da se u moru informacija pronađe pravi put i ostane dosledan sebi i svojim ciljevima. Škole bi trebalo da daju više prostora praktičnom radu, istraživanju i kritičkom razmišljanju, a manje pukom memorisanju gradiva. Treba podsticati radoznalost, kreativnost i individualna interesovanja učenika, jer upravo oni oblikuju istraživače i inovativne umove budućnosti.
Za deset godina Tara vidi sebe kao doktorku koja radi sa pacijentima, ali i kao naučnicu koja doprinosi istraživanjima i prenosi svoje znanje drugima. Trenutno radi na projektu iz oblasti neurobiologije, s ciljem da doprinese boljem razumevanju procesa koji mogu imati značaj za unapređenje terapijskih pristupa i lečenje različitih poremećaja i bolesti.
Bavljenje naukom, priznaje, zahteva mnogo vremena i odricanja, često na račun slobodnog vremena i druženja. Njena najveća želja je da nastavi da napreduje u nauci, ostane dosledna svojim ciljevima i sačuva balans između školskih obaveza, istraživanja i privatnog života.
- Kada radite ono što volite i u čemu se pronalazite, svaki trenutak uložen u istraživanje ima smisla - ističe mlada naučnica.
ANDREJ DROBNjAKOVIć, MATURANT MATEMATIČKE GIMNAZIJE
DOBRO PITANjE VREDNIJE OD BRZOG ODGOVORA
U SVETU vrhunskih takmičenja, gde se granice znanja stalno pomeraju, ime Andreja Drobnjakovića, maturanta Matematičke gimnazije, odavno se izdvaja. Njegovi rezultati svedoče o izuzetnom talentu, ali i o retkoj širini interesovanja jer uspešno osvaja najviše domete u matematici, fizici i hemiji.
Samo tokom ove godine Andrej je, na najprestižnijim međunarodnim olimpijadama iz fizike i hemije, osvojio čak 11 medalja. Ukupan bilans njegove dosadašnje karijere gotovo je teško sagledati, oko 50 medalja sa međunarodnih takmičenja najvišeg ranga, dok sa domaćim priznanjima taj broj premašuje stotinu. Ipak, Andrej se ne vezuje za statistiku. Kako kaže, medalje jesu potvrda rada, ali suština je u procesu učenja i stalnog napredovanja.
Posebno mesto među priznanjima zauzimaju dve zlatne i dve srebrne medalje osvojene na Evropskoj i Međunarodnoj olimpijadi iz fizike u prethodne dve godine. Ponosan je i na brojne druge uspehe, a kao jedno od najznačajnijih dostignuća izdvaja prvo mesto na Izbornom takmičenju za Svetsku olimpijadu iz fizike 2025. godine, priznanje koje potvrđuje kontinuitet izvrsnosti. Kada govori o obrazovanju, Andrej se zalaže za suštinsku, a ne formalnu promenu. Ističe da iza izuzetnih rezultata stoji i promišljen odnos prema vremenu.
- Škole treba da nauče učenike da je dobro postavljeno pitanje vrednije od brzog odgovora - kaže Andrej. - Znanje ne treba posmatrati kao skup gotovih činjenica, već kao proces istraživanja i preispitivanja, što je naročito važno u vremenu ubrzanog razvoja veštačke inteligencije. Ključ je u jasnom postavljanju prioriteta - na dnevnom, nedeljnom i mesečnom nivou. Čovek može postići gotovo sve, ali ne i sve odjednom, zbog čega je neophodno usmeriti energiju na ono što je u tom trenutku najvažnije. Dosledno poštovanje rasporeda omogućava da se uskladi škola, pripreme za takmičenja i društveni život. Ukoliko nešto ne stignem da završim na vreme, nastavljam dalje, ne dajući da jedna obaveza poremeti ceo dan.
Andrejeva priča pokazuje da vrhunski rezultati nisu plod slučajnosti, već spoja talenta, discipline i duboke radoznalosti. U vremenu brzih odgovora, on pripada onima koji se ne plaše da postave pravo pitanje - i upravo u tome leži njegova najveća snaga.