STRAHOVALI SMO DA NE POGREŠIMO: Nikola i Nemanja Jovanov iz Beograda imali jedinstvenu priliku da učestvuju u važnom crkvenom obredu
OTAC i sin, Nikola i Nemanja Jovanov, kao iskusni hemijski tehnolozi, učestvovali su nedavno u pripremi prirodnih mirisnih balzama za čin mirovarenja (pripremanja i osvećenja svetog mira) u patrijaršijskoj kapeli Svetog Simeona Mirotočivog u Beogradu. Tako su poznati parfimeri, vlasnici radnje u prestoničkoj Ulici kralja Petra gde nastavljaju porodičnu tradiciju izrade mirisa, postali prvi u istoriji SPC koji su pomagali u ovom svetom činu a da nisu iz crkvenih krugova.
Nemanja i Nenad Jovanov sa patrijarhom Porfirijem / Foto SPC
Priprema mira trajala je tri dana. Mirisne smole, etarska ulja i prirodni nerafinisani sastojci izuzetno su osetljivi. Patrijarh Porfirije, na svom instagram-profilu, zahvalio im se što su sačuvali prirodnu lepotu različitih mirisa.
- Bilo nam je veliko iznenađenje i čast da učestvujemo u tom činu - kaže Nemanja Jovanov. - Kad smo dobili poziv iz Patrijaršije, razmišljali smo da li da ga prihvatimo. Bojali smo se da negde ne pogrešimo. Imamo iskustvo u izradi parfema, ali se ne uključujemo lako u poslove koje ne znamo. Nismo svemogući.
O načinu spravljanja mira mlađi Jovanov ne govori mnogo.
- To je sveti čin, ne smemo da otkrivamo detalje - kaže nam. - Morali smo da ispoštujemo proceduru i za ulazak u prostoriju iza oltara u kojoj se spravljalo miro. U nekoliko kazana kuvali smo sastojke koji se kasnije sjedinjavaju. Otac i ja smo dva dana bili zajedno, dok sam trećeg otišao sam na "superviziju" finalnog sjedinjavanja skuvanih sastojaka. Proces mirovarenja deluje jednostavno, ali nije. Morate voditi računa o samom procesu, da ne dođe do oštećenja i gubitka sirovina.
Jovanovima su parfemi u genima, iako je Nemanja odlučio da bude i profesionalni snimatelj. Na Topličinom vencu, Nenadov stric, malo pre Drugog svetskog rata, otvorio je parfimeriju "Đurđevak". Posle nekog vremena, otišao je u državnu službu, a posao je nastavio Nenadov otac Dragoljub. Ali, samo do 1948. kada su im komunisti oduzeli parfimeriju.
- Čim je ponovo dozvoljen rad zanatskim radnjama, deda je otvorio parfimeriju u Kralja Petra. Dao joj je ime "Sava". Obojica tatinih pradeda su se zvala tako. Deda je krenuo iz početka - kaže nam Nemanja.
Prva radnja Jovanovih / Privatna arhiva
Starovremeni izlog malene zanatske radnje u Beogradu privlači pažnju, posebno stranaca. Enterijer koji se minimalno menjao, budi nostalgiju. Otac i sin još koriste opremu, poput raspršivača, iz tridesetih godina prošlog veka.
- Ovo je starinska radnja, simbol "francuske škole" kada je reč o proizvodnji parfema, i verovatno jedina tog tipa na Balkanu. Po evropskim standardima, mogla bi da bude muzejski prostor - priča naslednik porodočnog posla.
Preživela je parfimerija "Sava" krize, a sačuvala ju je ljubav. Laboratorija i radnja za Jovanove nisu posao, već drugi dom. Nemanja je, uz oca, još kao dete zavoleo svaki kutak. Foto SPC
- Tajna opstanka jeste u ljubavi prema našem poslu. Čini mi se da uspevamo da ukrademo mnoga srca - kaže nam. - U mirisima se uživa. Oni ne treba da budu simbol prestiža, deo trenda. Govorimo mušterijama da zatvore oči i osete miris. Samo tako će napraviti pravi izbor. To je pravilo stare francuske škole. Važno je da li vam je miris prijatan ili ne. Naši parfemi nemaju skupocenu ambalažu, ime, reklamu, samo čist i kvalitetan sadržaj. Posvećenost svakoj mušteriji i strpljenje pri odabiru mirisa jesu pomalo zaboravljene metode, ali su to davno ustanovljena pravila kojih se pridržavamo.
PORODIČNA RELIKVIJA
NA stolu u parfimeriji "Sava" stoji pisaća mašina koja nije eksponat, već se svakodnevno upotrebljava. Pisaću mašinu koriste za minijaturne etikete na kojima pišu slovne kodove koji su unikatni. Dugo su koristili staru "francuskinju" koja je postala svojevrsna porodična relikvija. Nabavili su je u Drugom svetskom ratu Nenadovi otac i stric od nemačkog oficira koji ju je trampio za kolonjsku vodu. Rekao im je da je mašinu uzeo na Mažino liniji u Francuskoj 1940. godine.