U PAKLU KOŠARA NISMO USTUKNULI: Kraljevčanin Vojislav Vukašinović, učesnik legendarne bitke, koja je počela na današnji dan pre 23 godine

G. ĆIROVIĆ

09. 04. 2022. u 11:00

BEZ odobrenja Saveta bezbednosti UN, kršeći sva moguća ljudska prava, u nezapamćenoj zločinačkoj agresiji pod ciničnim plaštom takozvanog "Milosrdnog anćela", NATO se tog proleća 1999. godine obrušio na jednu malu zemlju, jedan mali narod, s namerom da Kosovo i Metiohiju vojno zauzme i otrgne od Srbije.

Vojislav Vukašinović ( dole levo) na Košarama, Foto Privatna arhiva

I, taj mali narod velikog srca se tada hrabro isprsio brojčano jačem i opremljenijem neprijatelju, nije odustao u odbrani svoje otadžbine, naroda, časti i dostojanstva! Zato moramo da se sećamo, ne smemo da zaboravimo naše žrtve, naše saborce, nevine civile, našu decu.

Ovako se, 23 godine kasnije, Vojislav Vukašinović (43) iz Mataruške Banje nadomak Kraljeva, priseća zločinačke agresije na Srbiju i rata na Kosmetu. Jedan je od naših hrabrih boraca koji su u proleće 1999. kod karaule Košare na Prokletijama, na metohijskom delu srpsko--albanske granice, odbili napade terorista tzv. OVK potpomognute regularnom albanskom vojskom, zapadnim plaćenicima i NATO avijacijom.

- Na celoj toj odbrambenoj liniji bilo je samo oko 1.300 srpskih boraca, a na neprijateljskoj strani više hiljada do zuba naoružanih vojnika. Tokom borbi poginulo je 108 naših boraca, a iz mog odreda nas devetorica smo teško ranjeni. Naš zadatak bio je da ne dozvolimo neprijatelju da probije odbrambenu liniju. I to smo ispunili! Mi na Košarama nismo ustuknuli. Prošli smo pravi pakao, ali smo dvomesečnim danonoćnim borbama sprečili kopnenu invaziju - priča Vukašinović.

Vukašinović (u sredini) sa članovima RVI iz Kraljeva, Foto G. Šljivić

Njega je posle rata Ordenom za hrabrost odlikovao nekadašnji predsednik SRJ Slobodan Milošević.

Vukašinović pripada martovskoj klasi '98, poslednjoj koja je položila zakletvu na KiM. Kao redovan vojnik najpre je upućen u borbene grupe širom Kosmeta, a potom se kao pripadnik 125. motorizovane brigade, odred "Džokeri", od 11. aprila do 17. maja, kada je i ranjen, borio na Košarama.

- Na neprohodnom terenu i po veoma teškim vremenskim uslovima u metohijskim gudurama, gde su snežni nanosi dostizali i dva metra, moj odred je probijao barijere i otvarao put za ulazak u borbena dejstva ostalih jedinica 125. motorizovane brigade - priseća se Vojislav.

- A, tog kobnog 17. maja, posle jake pešadijske vatre, izloženi smo granatiranju iz minobacača i haubica. Jedna granata je eksplodirala samo nekoliko metara od mene i desetak gelera mi se bukvalno zarilo u mozak. Sa prve borbene linije izvukli su me saborci predvođeni vodnikom Zlatkom Soluncem, koji me je pod teškom artiljerijskom kanonadom na leđima odneo do linije izvlačenja.

Foto G. Šljivić

Teško ranjeni Vojislav prebačen je najpre u bolnicu u Peći, potom u Prištinu, pa u Niš, i na kraju u VMA u Beogradu.

- Proveo sam tri meseca u komi, a godinu dana sam zbog oštećenja očnog nerva bio potpuno slep. Posle čak sedam operacija i ukupno godinu i po dana na bolničkom lečenju i na rehabilitaciji, uspeo sam da se oporavim. Ostao sam, međutim, 80 odsto invalid četvrtog stepena.

BORI SE ZA PRAVA BORACA

VETERAN sa Košara Vojislav Vukašinović danas je predsednik Udruženja ratnih vojnih invalida u Kraljevu.

- Borim se za prava boraca, svojih ratnih drugova i svih srpskih učesnika u ratovima na prostoru bivše SFRJ. Država mora da povede više računa o njima jer su oni svojoj otadžbini dali mnogo. I, te stvari se u poslednje vreme menjaju u pozitivnom smeru. Mi se trudimo da pomogneno svima koliko je to u našoj moći.

MLADOST DALI ZA SRBIJU

TOKOM NATO agresije, na Kosmetu 1999. je sa teritorije tadašnje opštine Kraljevo učestvovalo više od 5.000 boraca, što u redovnom, što u rezervnom sastavu Vojske SRJ. Kući se, nažalost, nije vratilo njih 77, dok je više od stotinu ranjeno.

- To su ljudi koji su svoje živote, mnogi svoju mladost, dali za Srbiju! Nisu mogli da biraju, ali nisu ustuknukli - naglašava Vukašinović. - Brojni ožiljci još nisu, a mislim i da nikada neće zarasti. Ne znam da li smo spremni da oprostimo, a da zaboravimo sigurno nećemo. Ni mi, ni generacije pred nama. To je naš dug prema hrabrim herojima i nevinim žrtvama.

Pogledajte više