PREŽIVEO SAM APOKALIPSU I UPOZNAO ZLO: Pisac Zoran Bognar o godišnjici vukovarskog pakla

Zoran Bognar

14. 11. 2021. u 12:19

ZLO ne može inspirisati pesnika. Pesnik o zlu može da peva samo iz bunta, iz moralne, patriotske ili neke treće svesti, a sve te međuslojeve i slojeve svesti nikako ne možemo nazvati inspiracijom.

Foto D. Dozet

Koliko puta vam se dogodilo da vam je neki nepredviđeni događaj ili doživljaj poremetio kreativne planove? Koliko puta ste se našli u situaciji da baš kada ste hteli da započnete neki projekat za koji ste se dugo pripremali i koji se dugo rađao u vama, da ga morate prolongirati jer se upravo dogodilo nešto na šta se, kao pisac ili filozof, ne možete i ne smete oglušiti.

Ove navedene rečenice mogu da argumentujem primerom iz ličnog iskustva. Da nije bilo građanskog rata u Vukovaru, činjenica da sam rođen u tom gradu i da sam tamo živeo bila bi sasvim obična. Ali, pošto sam doživeo i preživeo apokalipsu ovog grada, prethodna konstatacija i nije sasvim obična jer govori da sam upoznao i onu drugu, zaumnu, a to znači, ljudskom umu nepojmljivu stranu čovekovog života, da sam doživeo presecanje one poslednje linije između života i smrti, kao i ponižavanje i poništavanje života.

Jedino uz taj podatak može se objasniti zašto su se moje pesme posle takvog iskustva bavile tako teškim socioantropološkim, psihološkim i ontološkim postulatima; zašto su sve moje pesme iz tog perioda pune gneva, bola, grcanja i plača koji se ne čuje jer je okrenut u dubine bića, koji roni kroz njega, razgrađuje svest, razara emocije...

Foto LB

Vukovar je od jednog predivnog baroknog grada punog zelenila i mladosti postao grad socioantropoloških i egzistencijalno-kulturoloških paradoksa. Vukovar je danas, najblaže rečeno, jedan arhitektonski galimatijas u kojem su oni najvitalniji objekti - bolnica, banke, pošte, hoteli, pijace, trgovine, stambene zgrade - noviji i lepši nego ikad, dok ih okružuje more do temelja razrušenih privatnih kuća koje od 1991. godine do današnjeg dana nisu ni taknute. U Vukovaru danas gotovo da i nema mladih jer hrvatska vlast vodi perfidnu politiku konspirativnog egzodusa. Šta pod tim podrazumevam?

U poslednjih trideset godina niko nije ni prstom makao da bi se obnovio bar jedan od tri giganta - "Vupik", "Vuteks" i kombinat "Borovo". Naravno, to je tendenciozno učinjeno kako bi se u nemogućnosti bilo kakvog zaposlenja što veći broj mladih iselio. Nažalost, u tome su u velikoj meri uspeli, pa je tako Vukovar sada grad penzionera i onih ljudi koji zaista ne mogu ili nemaju gde da odu...

Pogledajte više