KAD NAM JE TEŠKO, MI ZOVEMO LJUBU I POMOĆ STIGNE: Jedna žena iz Gline je oslonac srpskim porodicama na Baniji
STIŽE svuda gde je pomoć potrebna. I, ne meri, koliko je kilometara prevalila da pomogne. Uteši. Sabere namučene da zajedničku muku podele. I, vrati nadu da je svaka nevolja s ljudima, manja. Prodoran pogled. Oštar pokret. Ženska rečenica, muška misao. Snaga.
Ovo je naš skromni portret Ljube Vrge iz Gline, pogođene zemljotresom u zimu, protekle godine. Od tada, ova žena za koju srpski povratnici kažu da je lav lepog ljudskog lica, gotovo da ne staje. U jednom danu "preleti" sva povratnička domaćinstva u glinskim selima. Majske Poljane. Bijele Vode. Martinoviće. Vlahović... Odnese pomoć. A, otuda, poveze ljude. Do lekara. Apoteka. Pošte. U prodavnice. Banku. Okupi ih, posle, da se druže. Da uz čaj, kafu... podele nevolju. I, uspomene.
U centru Gline u udruženju "Banija, naša kuća", ovde im pruža i pravnu pomoć. Da popune dokumenta za obnovu i pribave što nedostaje. Posle ih Ljuba "taksijem" vraća na pragove od kojih su jednom odstupili i više - neće. Tu žele da ostanu do večnosti.
- Mi smo darovani Ljubom. Kad ona dođe, nama je to kao krsna slava - govori Milan Grba, dok nas dočekuje ispred naprsle kuće u Majskim Poljanama. - Odakle toj ženi takva energija? Šta je pokreće? Ponekad se zabrinem: ima porodicu. Decu. Dokle će...
Ljubi Vrgi, ponosnoj a skromnoj, jer, istinski ponos je dovoljan samome sebi, ova priča, verujemo, neće prijati. Njen "portret" s početka, reporteri "Novosti" doneli su sa Banije tokom rada na reportaži o narodu pogođenim zemljotresom koji još potresa duše - nebrigom. Evo, i u ovu zimu hiljade porodica ulaze u neizvesno. U kontejnerima.
Razvaljenim kućama. Obećanja su se izlizala. Pomoć presušila. I, sve što je stizalo prvih dana stihije, ispisano je kao svetlo i podvig. Nebriga nadležnih je zatamnila.
- Bez obzira na sve, ljudsko je u čoveku da pomogne drugome u nevolji - kaže Ljuba Vrga.
- Ali, sama ništa ne bih mogla. Najpre, humanitarna akcija "Banija je naša kuća" i projekat "Od vrata do vrata" koje je pokrenulo Srpsko narodno veće je adresa koja je oživotvorila ovu priču. Kuća okuplja volontere. Divne mlade ljude. Tu je i naš Radovan Jović, pravnik, za sve što je potrebno našim ljudima da kompletiraju dokumentaciju i podnesu zahteve za odštetu od zemljotresa. I, ako je išta vredno pohvale, a mislim da u ovim okolnostima nikome nisu potrebne pohvale, to su ova akcija i projekat. Ja sam samo deo tog tima koji se naslanja na SNV. Na naše predstavnike u Sisačko-moslavačkoj županiji. I, nama je prevashodni cilj da povratnicima, kad su već rešili da se posle progona vrate, pomognemo da tu i ostanu i dostojanstveno traju.
"TAKSI STIŽE U ZORU"
LjUBINU misiju u humanitarnoj akciji "Banija je naša kuća", jedan portal je naslovio "Taksi stiže u zoru". To je istina. Iz četiri banijska sela srpskih povratnika, Ljuba Vrga, do četvoro staraca stigne i preveze ih pre ranog jutra, u Glinu. Da pozavršavaju poslove, okupe se u, svojoj, banijskoj kući, a posle ih vrati. Džip kojim upravlja kao da je u njemu rođena, darovalo je Udruženju Srpsko nacionalno veće.
JOŠ IMA LEPIH USPOMENA
LjUBA Vrga, o čijoj su dobroti i plemenitosti reporterima "Novosti" pričale i banijske porodice Bjelajac, Sladojevići, Jakovovići... jedna je iz kolone prognanih u "Oluji" 1995. godine. U naručju je ponela sve svoje blago: šestomesečnog sina i deset meseci stariju ćerku. Ljuba, o putu koji je iza njih goreo, nije rada da govori. Ona, umesto tih uspomena, ima, kaže, lepših.
- Nedavno sam iz dva sela povezla dvoje staraca, mislim, da su oboje prevalili osamdesetu - priča nam uz osmeh.
- I, oni, malo po malo, upoznaju se. Deda pita: "A, od kojih si ti?" Ona mu odgovara: "Od onih od kojih si me prosio, a nisu mi te dali..." Koji sekund tišine i: "A, jooj, to si ti Zoro!" - To mi je, nekako, pokrenulo emocije - kaže Ljuba.
- Da istinska ljubav traje. I mene pokreće u ovim danima. Valjda su mi zato, moji, ovakvo ime i dali.