FELJTON - BRUTALNA LIKVIDACIJA SRBA: Svi su znali za klanje nedužnih sarajevskih civila

Priredili: Dragan Vujičić i Ivan Miladinović

19. 05. 2021. u 18:00

O ESKUMACIJI leševa ubijenih Srba iz jame Kazani "Njujork tajms" je objavio dug članak, navodeći da je ona zaustavljena po nalogu predsjednika Alije Izetbegovića: "U jami je bilo više od 29 leševa", izjavio je, za ovaj list, Munir Alibabić, koji je u to vrijeme bio šef policije u Sarajevu i bio je zadužen za istragu, "ali naređeno mi je da obustavim sav posao.

Foto: Iz izveštaja nezavisne međunarodne komisije

Kad sam ispitivao ministra unutrašnjih poslova, rekao mi je da je to bila predsjednička naredba. Pretpostavljam da je pronalaženje velikog broja tijela bilo politički neprijatno", napisao je reporter njujorškog dnevnika. (Hodges, 1997).

U decembru 1993. godine, magazin "Dani" objavio je opsežan članak o Caci i operaciji "Trebević-2", i pomenuo Kazane kao jednu od tri lokacije gdje su sahranjene srpske žrtve. Od kraja rata izvedene su tri ekshumacije na kotlini Kazani, dubokoj 30 metara i širokoj 70 metara. Pronađeni su posmrtni ostaci 21 osobe, a 16 je identifikovano. Bosanski institut za nestale osobe rekao je da nisu predviđene dodatne ekshumacije na tom lokalitetu, jer nema podataka o više potencijalnih grobnica (Ljubaš, 2019).

ISTRAŽITELjI su dobili dokaze o stravičnoj brutalnosti prema žrtvama. Topalović je uspostavio pravilo "inicijacije", po kome je svaki od njegovih saradnika morao da dokaže svoju odanost ubijanjem nemuslimana nožem. Neki od osumnjičenih naveli su da su pogubili preko 50 Srba, i tvrdili da je zločin bio ideološki motivisan. Oni su takođe navodili plan etničkog čišćenja nemuslimanskih građana iz Sarajeva, a na to je inicirao visoki funkcioner SDA Omer Behmen. Jedan od ubica tvrdio je da su "ubijali Srbe da bi osigurali napredak Muslimana i širenje islama".

Foto: Iz izveštaja nezavisne međunarodne komisije

Mesto zločina jama Kazani

Krivični slučaj javnosti poznat kao slučaj "Kazani" procesuiran je u Okružnom vojnom sudu i Tužilaštvu vojnog tužilaštva u Sarajevu, nakon što je Vrhovno komandno osoblje - oružane snage - Uprava za sigurnost podnijela krivičnu prijavu br. 03 / 70-104, 21. novembra 1993. godine. Krivična prijava u ovom predmetu podnijeta je Okružnom vojnom tužilaštvu u Sarajevu pod br. KTV-IV br. 11/93. Ova krivična prijava bila je usmjerena na sljedeće osobe: Senad Hasić, Džemo Topalović, Nihad Hodžić, Husejin Hodžić, Asif Alibašić, Zijo Kubat, Sabahudin Žiga, Esad Tucaković, Samir Seferović, Suad Osmanović, Omer Tendžo, Sead Kadić, Samir Ljubović, Muhidin Rahić, Fahrudin Rondić, Esad Raonić, Emir Topalović, Refik Ćolak, Mevludin Selak, Meho Turčalo, Ekrem Dorić, Senad Haračić, Nijaz Sabljica, Samir Bejtić, Armin, Krek Haris Hodžić, Ismet Sadović,Đurđica Škorić, Haris Numić i Osman Gežo. Sve u svemu, 30 pripadnika 1. korpusa Armije BiH optuženo je za kršenje međunarodnog humanitarnog prava i počinjenje višestrukih brutalnih ubistava civilnog korpusa tokom rata u Sarajevu 1992. i 1993. godine.

ČASOPIS "Dani" otkrio je iz dosijea Suda grafičke detalje zločina nad Srbima: "Vojni sud je 20. decembra 1994. godine utvrdio da su krivi vojnici Zijo Kubat, Esad Tucaković, Omer Tendžo, Asif Alibašić i Samir Seferović, zvani Čeble, "jer su u oktobru 1993. u Sarajevu, po nalogu komandanta 20. brdske brigade Mušana Topalovića, zvanog Caco, optuženi odveli Vasila Lavriva i njegovu suprugu Anu iz njihove kuće u Pionirskoj ulici u Sarajevu u štab 10. brdske brigade na Bistriku, pretukli ih, a potom ih u dva automobila odveli na lokaciju jame Kazani u zoni odgovornosti 3. bataljona.

NIJEDAN ZLOČINAC NIJE ROBIJAO

SLUČAJ "Kazani" u Alijinom pravosuđu otvoren je 21. novembra 1993. a nakon istrage, Okružno vojno tužilaštvo podnijelo je optužbe 5. aprila 1994. godine, protiv ukupno 18 optuženih. Tužilac je odlučio da neće procesuirati 12 lica koja su u početku tretirana kao osumnjičena. Predusude i žalbe zločinaca na njih "pravosudno su trajale do 2007. tako da niko od osuđenih zapravo nije izdržao kaznu. Ne postoji nijedan zapis da je iko od njih ikada izrazio kajanje zbog zločina na Kazanima (Ljubaš, 2019). Optuženi su osuđeni na ukupno 37 godina zatvora.

Potom su Samir Selimović i Meho Turčalo otišli u štab 3. bataljona, pokupili Milenu Drašković koja je bila zatvorena u zgradi glavnog štaba i odveli je na lokaciju Kazani, gdje su bili vojnici Zijo Kubat, Esad Tucaković, Omer Tendžo, Asif Alibašić i Samir Seferović i pretukli su to troje civila, šutali ih i udarali pesnicama i drvenim palicama. Tada je Zijo Kubat uzeo nož, koji je uvijek nosio sa sobom, i zaklao Vasila Lavriva tako što mu je prerezao grkljan. Tucaković Esad uzeo je nož sa oštricom dužine oko 40 cm, koji se zvao "granata", i nožem zaklao Anu Lavriv, odsjekao joj glavu od tijela i gurnuo tijelo u provaliju. Seferović Samir, Tendžo Omer i Alibašić Asif bili su svjedoci tih ubistava, ali o zločinu nisu obavijestili tijela tužilaštva, pa počinioci ovih zločina nisu dugo uhapšeni.

Na suđenju Asif Alibašić je rekao:..."Tačno je da sam znao za ovo krivično djelo i nisam ga prijavio, ali cijeli grad, Vrhovna komanda i ministar unutrašnjih poslova znali su za zločine 10. brdske brigade."

Za ubistvo Ergina Nikolića i Duška Jovanovića Vojni sud je takođe proglasio krivim Seada Kadića zvanog Gus, Armina Hodžića, Esada Raonića zvanog Eso Maskirni, Samija Ljubovića zvanog Mića, i Senada Hasića - jer su sredinom septembra 1993. u Sarajevu pretukli vojnike 1. bataljona Ergina Nikolića zvanog Ego i Duška Jovanovića zvanog Tarli. Isto su učinili i Samir Bejtić i Sead Kadić. Potom su Mušan Topalović, Armin Hodžić, Žiga Sabahudin, Samir Bejtić, Senad Hasić, Sead Katić, Samir Ljubović, Mevludin Selak i Esad Raonić te dvije osobe odveli u bunker snajperskog voda na lokaciji Boguševac, tukli ih i pesnicama i na kraju ih ubili. Samir Bejtić je uzeo sablju i udario Nikolića po vratu, a Armin Hodžić je nožem pogodio Nikolića. Mušan Topalović, Armin Hodžić i Sead Kadić nekoliko su puta nožem udarali Duška Jovanovića.

Neki od osumnjičenih naveli su da su pogubili preko 50 Srba, i tvrdili da je zločin bio ideološki motivisan

POTOM su mrtva tijela odveli do ivice jame Kazani i Samir Bejtić je odsjekao Nikoliću glavu i dva mrtva tijela bacio u jamu Kazani. Esad Raonić, Samir Ljubović i Senad Hasić bili su svjedoci tih ubistava, ali ih nisu prijavili tijelima tužilaštva, tako da počinioci ovih zločina nisu uhapšeni dugo nakon toga.

Za ubistva Radoslava i Marine Komljenac krivim su proglašeni: Omer Tendžo, Asif Alibasić i Refik Čolak. Oni su krajem juna 1993. u Sarajevu, po nalogu komandanta Mušana Topalovića odveli stariji bračni par Radoslava i Marinu Komljenac iz njihovog stana u Ulici Dragice Pavice 7.

Oboje su bili invalidi i kretali su se uz pomoć štapova. Par su prvo odveli u štab brigade, a potom ih doveli do lokacije Kazani u Boguševcu. Tamo ih je Samir Bejtić predao Omeru Tendžu i Asifu Alibašiću, da ih ubiju. Mevludin Selak nožem je ubio Radoslava Komljenca, kojeg je dobio od Omera Tendže. Mevludin Selak pritisnuo je ruku na usta Radoslava Komljenca, gurnuo ga na zemlju, a zatim ga zaklao, prerezavši mu grkljan. Refik Čolak nožem je ubio Marinu Komljenac... (Pećanin & Selimbegović, 1997f ).

SUTRA: MUDžAHEDINI SILUJU DEVOJČICE

Pogledajte više