FELJTON - PROBUĐENA NADA U OSLOBOĐENJE: Kosovski mit među Južnim Slovenima nije zamro

Dr Mile Bjelajac

18. 08. 2021. u 18:00

U ISTORIOGRAFIJI se od šezdesetih godina pominje organizacija "Smrt ili život", na čelu sa Đurom Šarcem, koji je sastavio i njena pravila.

Foto Arhiva

Cilj organizacije bila je likvidacija prestolonaslednika Ferdinanda. U tim pravilima pominje se formiranje Vrhovne uprave od sedam članova, ili "saveta duhova", dok su izvršioci "kosovski osvetnici". Članovi organizacije bili su samo Srbi iz Bosne (to se odnosi i na Srbe muhamedance). Posle akcije, članovi bi izvršili samoubistvo, nikoga ne bi odavali i sl. Među zakletim članovima bili su Nedeljko Čabrinović i Gavrilo Princip. Šarac je u prvi mah imao nameru da putuje u Skoplje, da od tamošnjih komita nabavi bombe, ali se od toga odustalo kako bi se sačuvala konspiracija. Izvršioci su se, preko Ciganovića, obratili majoru Tankosiću.

Ova organizacija se pominje u biografiji Đure Šarca, koju je napisao jedan od ondašnjih konspiratora, Hercegovac Dušan Slavić, tada mali knjižar u Beogradu. Slavić je još 1928. godine predao svoje zapise Matici srpskoj u Novom Sadu i oni su bili pod embargom sve do njegove smrti. Prema Šarčevoj biografiji i podacima o organizaciji, brojala je osamnaest članova. U Šarčevoj biografiji pominje se uloga Riste Milićevića, pravnika iz Mostara, kojeg je u istrazi pomenuo Nedeljko Čabrinović. Opisano je i kako su bila prikupljana sredstva. Dakle, bivše bosanske komite, koje su posle rata živele u Beogradu, đaci i radnici iz Bosne, činili su društvo koje se okupljalo u kafani Zlatna moruna na Zelenom vencu.

BALKANSKI ratovi probudili su nade Južnih Slovena u njihovo neposredno predstojeće oslobođenje od vlasti Austrougarske. Samouverenost pojedinaca u Srbiji, pripadnika tajne organizacije Crna ruka, ali i pojedinih medija, kretala se u istom smeru. Kao ni pomenuti faktori u Srbiji, tako ni južnoslovenski pokreti nisu uvažavali činjenicu da su snage i sredstva Srbije bili oslabljeni i da je Srbiji u tom trenutku bio preko potreban mir, oporavak i konsolidovanje prilika u novozadobijenim krajevima.

Pomalo je zaboravljeno stanje u južnoslovenskim pokrajinama u vreme borbi za oslobođenje. Situacija je bila toliko uzavrela da su austrougarske vlasti, vladar i prestolonaslednik sa zabrinutošću gledali na blisku budućnost. Nadvojvoda Franc Ferdinand je, rezignirano, pred svoju posetu Bosni u junu 1914. procenio da se "situacija pogoršava ne samo među Srbima u Bosni i Hercegovini već i među Hrvatima tamo... Svi Jugosloveni su postali politički nepouzdani. To se može tvrditi za Hrvatsku jednako kao i za Bosnu".

ZABRINUTOST su širili austrougarski mediji na nemačkom jeziku, često prenoseći stavove istaknutih domaćih poglavara, kao i bliskih stranih posmatrača. Za vreme balkanskog rata jedan list navodi: "Uspeh Osmanlija predstavljaće brz povratak miru, dok bi pobeda Bugarske značila da Južni Sloveni u potpunosti gube svoju razboritost." Jedan, još uticajniji, list navodi: "Na jugoistočnim granicama nestaje veliki državni entitet, koji nije bio nacionalna država i koji nije imao pretenzije prema austrijskom jugoistoku zbog sličnosti nacionalnih interesa."

Treći, uticajni "Noje fraje prese" (Neue Freie Presse), zaključio je u svom uvodniku od 18. oktobra 1912. da će se "Turska boriti ne samo za sebe već i za Evropu". Još 20. oktobra izražavao se strah da će sve rezultirati svetskim ratom. Iste novine komentarisale su odsustvo južnoslovenskih predstavnika (njih trideset i sedmoro) sa sednica austrijskog parlamenta (Rajhsrata), koji je počeo sa radom posle letnjeg odmora, a na dnevnom redu, pored ekonomskih pitanja, imao je zauzimanje stava prema zaraćenim stranama u balkanskom ratu. Zvanični razlog bilo je planirano uvođenje vanrednog stanja u Hrvatskoj.

ATENTAT NA BANA CUVAJA U ZGREBU

JOSIP Horvat navodi, na primer, kako narodni poslanici "Novljanin Bogoslav Mažuranić i Bude Budisavljević mlađi, ganuti se spremaju u hodočašće na osvećeno i posvećeno Kosovo. "A. G. Matoš objavljuje u "Obzoru" feljton Pjesma pobjednica, remek-djelo u kojem veliča etos junačke narodne pjesme kao istinskog autora pobjede. Jedan omladinac je napisao: "Prije Kosova nismo znali, koliko otporne snage u našem narodu ima (...) Poslije Kosova drugi su putovi". Trenutno je nestalo klonulosti i malodušnosti, tih produkata političkog sistema posljednih decenija." Ni nedelju dana posle srpske pobede na Kumanovu, planuli su pucnji na bana-komesara Cuvaja u Zagrebu. Mladić, student prava Stjepan Planinšak, pucao je 30. oktobra. Bečka "Noje fraje prese" prenela je 23. oktobra izjavu jednog poslanika Hrvatskog sabora: "Naša mržnja prema Turcima potiče još od našeg detinjstva."

DANAS, posle više od jednog veka, gotovo neverovatnim čine se tvrdnje savremenika, svedoka i učesnika omladinskog pokreta, ali ništa manje neverovatni, kao njihova dopuna, izgledaju i službeni policijski izvori i procene. Mada su školski programi na prostorima bivše Jugoslavije potiskivali i potiskuju te činjenice, valja se na njih podsetiti upravo zbog današnjih tendencija da se ovaj pokret protiv Austrougarske tumači isključivo kao posledica organizovanog delovanja iz Srbije. Dakle, rekli bismo, u skladu sa nekadašnjim eksplicitnim austrougarskim osudama iz ultimatuma Srbiji i svekolikom propagandnom histerijom koja je tom aktu prethodila u više navrata 1913, a posebno nakon Sarajevskog atentata.

Jedan od kredibilnih svedoka iz zagrebačke sredine, Josip Horvat, ostavio je o tome svoje zapise, koji su dugo čekali da ugledaju svetlo dana (2006). Evo samo nekih pojedinosti: "Kumanovo - Kirkilise - Lle Burgas. Imena sitnih balkanskih naselja. Novim pokoljenjima vjerojatno ne kazuju ništa. Ili vrlo malo. U listopadu (oktobru) 1912. kočila su se ta imena masnim slovima u glavnim naslovima svih novina po Evropi.

ELEKTRIZIRALA su čak plaho, rezignirano građanstvo po hrvatskim zemljama. Tadanja je pak najmlađa generacija zapala u ekstazu. Bilo joj je kao da se probudila iz sna i doživjela da su njezini sni postali java. Metafizika njezinog nacionalizma postala je stvarnost. Srpska je vojska 23-24. listopada potukla tzv. osmanlijsku Vardarsku armiju. Sve je naličilo na nevjerojatno čudo. Pogotovu u Beču i u Budimpešti prvih dana uopće nisu htjeli vjerovati vojnim izvještajima. Toliko im se stvarnost pričinjala nesvatljivom. Svijet svih južnoslavenskih zemalja Habsburške Monarhije bio je u deliriju.

Kosovski mitos nije tu nikada zamro. Živnuo je pogotovu od ilirizma; u Hrvatskoj i Slavoniji od Mažuranićevog banovanja, pa i za vrijeme satrapskih režima, razbuktao se kao naučavan, kao dio narodne književnosti. Sada je san ostvaren: Kosovo je osvećeno, poraz koji su narodni pjevači uz gusle tečajem stoljeća podržavali u narodnom pamćenju kao ranu koju treba iscijeliti. Suvremenicima se to pričinjalo jedinstvenim čudom u historiji. Omladina, smatrana ludom sa svojim snovima u najmučnije dane satrapstva, pokazala se realističnom. Otkriveno je da su u historijskim procesima utopije vitaminska hrana naroda."

SUTRA: Suprotni tabori među Hrvatima

Pogledajte više