DIJAGNOSTIKA ZAVISI OD GODINA I SIMPTOMA: Prisustvo helikobakterije utvrđuje se na različite načine
NEKADA ne daje nikakve simptome. A nekada su tu gastritis, mučnine, povraćanje, bol u dvanaestopalačnom crevu, pa čak i krvarenje. Sve su to simptomi koji mogu da ukažu na prisustvo helikobakterije.
Prema rečima dr Srđana Markovića, gastroenterologa, postoji nekoliko dijagnostičkih metoda za dijagnozu helikobakterije.
- Ugrubo, možemo ih podeliti na invazivne i neinvazivne. Ivazivni je "gutanje sonde" i uzimanje isečka sluzokože želuca. Prednost, naravno imaju blaže, neinvazivne metode, u koje spadaju ureaza izdisajni test, potom prisustvo specifičnih antitela u krvi ili određivanje antigena helikobakterije u stolici - kaže dr Marković.
Smatra se da izdisajni test i endoskopska biopsija (uzimanje isečka) imaju najvišu specifičnost i senzitivnost u određivanju helikobakterijske infekcije (95 odsto), dok je dijagnostička vrednost određivanja iz uzorka stolice manja od 90 odsto, a iz krvi ograničena, sa čestim lažno pozitivnim i negativnim rezultatima (70 odsto).
Kako ističe dr Marković, testiranje uzorka krvi na helikobakteriju se ne preporučuje.
- Važna je i činjenica da dijagnostički pristup treba prilagoditi godinama pacijenta i simptomima - zaključuje naš sagovornik.