LOVĆENU VRATITI KAPELU: U Kulturnom centru u Kotoru obeleženo pola veka od gradnje Crkve Sv. Petra Cetinjskog i od gaženja NJegoševog amaneta
DVA datuma, jedan na ponos, proslava 50 godina od početka gradnje Crkve Svetog Petra Cetinjskog na Prčanju, i drugi koji je "čin nasilja i gaženja Njegoševog amaneta", pola veka od rušenja njegove lovćenske kapele, obeleženi su svečanom akademijom koja je održana u Kulturnom centru "Nikola Đurković" u Kotoru, a organizovala ju je kotorska Srpska pravoslavna crkvena opština.
Mitropolit Joanikije na svečanosti , Foto Mitropolija
Skup je blagoslovio mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije, a onda istakao da je rušenje lovćenske kapele i gaženje Njegoševog amaneta "čin nasilja i znak velike nesreće za Crnu Goru".
- Sa druge strane, kada pogledamo kao hrišćani i verujući ljudi, možemo reći da se kapela žrtvovala, da se na nebo vaznela, da ona živi novim životom i deluje sa neba.
Prvi znak njenog novog života bila je prčanjska kapela Svetog Petra koju je podigao blaženopočivši otac Momo Krivokapić, jedan od retkih sveštenika Mitropolije crnogorsko-primorske koji je u potpunosti podržavao blaženopočivšeg mitropolita Danila Dajkovića, u njegovoj neravnopravnoj borbi za očuvanje kapele i amaneta Njegoševog.
Mitropolit Joanikije istakao je da oni nisu bili sami, pridružio im se veliki broj profesora, intelektualaca, umetnika, pesnika, pa i danas ima onih koji su "u vreme komunističkog terora bili na strani istine, na strani crkve, Njegoša i njegove zavetne kapele". Komunističke vlasti srušile su zdanje u kojem je vladika Rade želeo da počiva, Foto Arhiva
Ta neravnopravna borba i danas je veoma važna, rekao je mitropolit Joanikije, a potom je kao svedok vremena rušenja kapele na Lovćenu govorio Matija Bećković.
- Nisu samo u redovima turskog zuluma "crkve letele sa brda na brdo", već i u vreme naših domaćih zuluma i zulumćara. Pre pola veka, Njegošava kapela sa Lovćena "doletela" je na breg tihoga kanala u Perčanj, kako je Prčanj u svojoj pesmi nazivao vladika Rade. Kao što je ikona izraz težnje da vidimo Boga, tako je i kapela na Prčanju bila izraz težnje da vidimo oburdanu kapelu na Lovćenu. Kao što ikona nema replika, nego dvojnica i ostaje jedna jedina ma koliko se umnožavala, tako i lovćenske kapele, ma koliko ih ima širom sveta, ostaju da dozivaju onu jednu jedinu i neoborivu. Prčanjsku Crkvu Svetog Petra, prvu izbeglicu sa Lovćena, dočekao je tada jedva znani, mladi paroh kotorski Momčilo Krivokapić - rekao je Bećković.
Matija Bećković, Foto Mitropolija
On je potom podsetio da je kapelu na vrhu Lovćena podigao vladika Rade i ostavio amanet da u njoj bude sahranjen.
- Došlo je vreme da se u slobodnoj, građanskoj, evropskoj, sekularnoj Crnoj Gori, crkvi dopusti da obnovi svoju crkvu, da se vladici vrati vladičanstvo, da se njegov grob uteši svećom i kandilom, da se Lovćenu vrati srušena crkvica Svetog Petra, okrugla kao kamilavka... Besmisleno je da pevamo "Lovćen nam je oltar sveti" a da oltara nema - kazao je Bećković. Foto Mitropolija
Novinar i publicista Jovan Markuš podsetio je na gradnju Crkve Svetog Petra na Prčanju koju je projektovao arhitekta Savo Ristov Krivokapić i koja je savremena replika nekadašnje kapele na Lovćenu.
Umetnička pobuna protiv rušenja
U MUZIČKOM delu programa učestvovali su mešoviti i dečji hor Srpskog pevačkog društva "Jedinstvo" i violinistkinja Dušica Kordić. Maturant kotorske Gimnazije Luka Samardžić kazivao je pesmu Dušana Radovića "Veći grob za novu smrt". Priređena je izložba akademskih slikara i vajara, koji su se i kroz svoje umetničke iskaze pobunili protiv rušenja kapele na Lovćenu.