Kalenić - dragulj moravske škole

J. MATIJEVIĆ

30. 09. 2019. u 17:00

Zbog svih vrednosti uvršten je među nepokretna kulturna dobra Srbije kao spomenik kulture od izuzetnog značaja

Каленић - драгуљ моравске школе

Manastir Kalenić

U TEŠKIM vremenima posle Kosovskog boja, kada je Srbija najpre bila turski, a potom i ugarski vazal, u podnožju Gledićkih planina, nadomak Kalenićke reke, izgrađen je manastir sa crkvom posvećenom Vavedenju Presvete Bogorodice, u narodu nazvan Kalenić. Neimari su ga podizali od 1407. do 1413. godine, kao zadužbinu uglednog velmože Bogdana, protovestijara (glavnog rizničara) despota Stefana Lazarevića.

Gradeći glavnu manastirsku bogomolju po ugledu na kruševačku crkvu Lazaricu, a potom i oslikavajući je freskama, njen ktitor, neimari, klesari i freskoslikari stvorili su, kako kažu istoričari umetnosti, "najreprezentativniji i najlepši sakralni objekat graditeljske škole srpskog moravskog stila". Nastao "na lakoj grani vremena", kako je u pesmi o njemu pisao Vasko Popa, Kalenić je odoleo mnogobrojnim izazovima vekova. Zbog svih vrednosti uvršten je među nepokretna kulturna dobra Srbije kao spomenik kulture od izuzetnog značaja. Više od šest vekova ostaje dragulj srpske srednjovekovne kulture i umetnosti, ali i nadahnuće savremenicima koji u njemu nalaze duhovno utočište.

I spolja i unutra, Kalenić, prema rečima stručnjaka, obuhvata sve što je pripadalo vizantijskom pogledu na svet koji je zapravo bio pravoslavna hrišćanska vera. Dok glavna crkva "stremi nebu", fasada od crvene opeke i sivih blokova sa reljefnim ukrasima privlači svojom poetičnošću i likovnošću i majstore koji su je radili svrstava među najumešnije graditelje toga doba. I freske iz Kalenića uvrštene su u primere vrhunskog slikarstva kasnog srednjeg veka u Srbiji. Istorijski podaci ukazuju na to da su delo dvojice freskoslikara, i da je jedan od njih Radoslav, upamćen po minijaturama koje je načinio 1429. godine za čuveno Petrogradsko jevanđelje.

Istoričari nemaju podataka o tome da li je u doba turske vladavine manastir Kalenić rušen i napuštan. Pouzdano se, međutim, zna da su početkom 18. veka u njega došli monasi iz manastira Morače i obnovili ga. Prvi konzervatorski radovi obavljeni su 1877, kada je otkriveno da se ispod kreča na zidovima manastirske crkve nalaze veličanstvene srednjovekovne freske. Kalenić je prvi put potpuno obnovljen od 1928. do 1930. godine.

Koliko je bio važno duhovno utočište Srba ne samo levačkog kraja, govori i to što su 1815. godine u Kalenić iz manastira Fenek prenete mošti despota Stefana Lazarevića, koje su tu počivale sve do 1839. Osim toga, u vreme nakon Drugog srpskog ustanka, starešina ove svetinje, arhimandrit Samuilo Jakovljević, otišao je 1820. u Carigrad kao član deputacije kneza Miloša. U njemu je pred Prvi svetski rat živeo tada jeromonah Nikolaj Velimirović. Ravno pola veka, manastir Kalenić je i okosnica čuvenog sabora "Prođoh Levač, prođoh Šumadiju".

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije