SEĆATE li se devedesetih prošlog veka? Nesrećno vreme koje danas mnogi smatraju srećnim. Svojevrsna pauze između kraja stare SFRJ i evolucije Balkana u ovaj lonac svega i svačega u čijim bogatim ukusima i aromama danas uživamo? E, hajde sada da zanemarimo taj politički-geostrateško-religijsko-društveni aspekt i da se pozabavimo televizijom. Mada se čini da je TV kanala bilo mnogo manje, kad "zagrebemo" u sećanja, naslovima nikad kraja. Crtani junaci Vitez Koja, Ljupče Draguljče, moćni rendžeri i nindža kornjače, čuvene serije "Čuvari plaže", "Tropska vrelina", "Dosije Iks", "Prijatelji", "Beverli Hils", "Melrouz Plejs"... bar hiljadu sjajnih filmskih naslova, emisije "3K Dur", "S one strane duge", "Siti"... Nostalgiji nikad kraja. Međutim, verovatno najgledaniji TV sadržaj tih devedesetih činio je fenomen koji se u Srbiji primio kao korov posle kiše - telenovele. Virus na koji niko nije bio imun - "I bogati plaču", "Divlja ruža", "Ljubavne veze", "Kasandra", "Ljovisna", "Marisol", "Marimar", "Zlobnica", "Esmeralda"... Teško je nabrojati sva imena nesrećnih latino junakinja nad čijom je teškom sudbinom drhtala cela Srbija. Hipnotisano smo strepeli svake večeri pred malim ekranom hoće li im život na kraju, ipak, podariti "pravo na ljubav" ili će zauvek ostati njene "zatočenice". Kad se osvrnemo na to vreme, telenovele su bez sumnje obeležile televizijsku sliku Srbije u poslednjoj deceniji 20. veka.

PROČITAJTE JOŠ - Jesen u znaku serija

Danas, u drugoj dekadi 21. čini se da su one kao format - na izdisaju (bar strane). Puls im je bio slab još sredinom prošle decenije, ali nakratko smo, nekih desetak godina, bili svedoci njihovog poslednjeg trzaja.

Nalet turskih serija vratio je nadu u ovaj žanr, ali ona nije dugo potrajala. Osim na Pinku, gde se za parče udela u gledanosti još bore "Elif", "Istanbulska nevesta", "Ćerke" i "Za mog sina". Ipak, sve zajedno teško bi izašle na megdan "Sulejmanu Veličanstvenom", "Sili", "Ezelu", ili čuvenoj "Kako vreme prolazi". Činjenica je - njihovo je prošlo. A zašto?

Velikih i značajnih naslova koji su obeležili istoriju televizije na ovim prostorima svakako je bilo. O tome svedoče i glumačka imena čije pominjanje i dalje izaziva pravu histeriju.

PROČITAJTE JOŠ - Tri premijere u jednom danu!

Prisetimo se samo posete Buraka Ozčivita (Bali-beg) Srbiji i darmara koji je usledio tih dana. Nema sumnje - turske serije i njihove zvezde napravile su u svoje vreme dobar posao u zemljama regiona. Međutim, ukoliko bismo sad doveli glumca iz neke od novijih telenovela i napravili eksperiment - da li bi ga u Beogradu prepoznalo više od 100 ljudi? Verovatno ne. Činjenica je da su serije sve lošije, a u prilog tome svedoči podatak da ih više od polovine čak i u rodnoj Turskoj ne doživi kraj prve sezone. Produkcija je jeftinija, a teme kojima se bave odgledane bar 20 puta. Reklo bi se - zamor materijala u Istanbulu. Baš kao i kod njihovih kolega u Meksiku. A šta se, zapravo, promenilo?

U doba najveće dominacije turskih serija nije bilo televizije koja nije imala barem jednu kvalitetnu telenovelu. Danas, međutim, barem 70 odsto tadašnje publike turskih serija barata terminima Netfliks, Amazon i Hulu. I veoma se dobro služi internet pretraživačima. Sve je to rezultiralo trendom da se serije više ne gledaju kao ranije. Ne čeka se ustaljeni dnevni ili nedeljni termin, koji je na neki način imao ritaulno značenje. Omiljene serije se "bindžuju" (gleda se više epizoda u cugu), a za čekanje više niko nema vremena.

Internet, međutim, nije jedini "dželat" bosforskih sapunica. Domaće serije žive svoju drugu mladost. Kakvu-takvu. Prisetimo se zlatnih vremena jugoslovenske televizije - "Otpisani", "Vruć vetar", "Kamiondžije", "Pozorište u kući", "Bolji život" i "Srećni ljudi"... Ipak, već u vreme "Otvorenih vrata" polako počinje dominacija pomenutih latinoameričkih naslova. U godinama koje slede domaća produkcija gotovo je zamrla, ali danas ponovo doživljava procvat. Televizije više ne kupuju serije - snimaju svoje. Zahvaljujući tome dobili smo domaće telenovele "Ranjeni orao", "Greh njene majke" i "Nepobedivo srce", srpsku verziju "Beverli Hilsa" - "Vojnu akademiju", trilere "Ubice mog oca" i "Senke nad Balkanom", kostimiranu istorijsku dramu "Nemanjiće" i aktuelnu sapunicu "Istine i laži", koja je gledanija čak i od Dnevnika 2. A do kraja godine očekuje nas još bar 10 naslova. Da li su ovo naznake nekog boljeg vremena - videćemo.

U vreme kad na kablovskim televizijama pratimo premijerno serije poput "Okruženog mrtvima", zahvaljujući ekspanziji TV produkcije u poslednjih nekoliko godina, ponuda turskih serija postaje prevaziđena. Verovatno zbog toga, čak i njihovi glumci sve više gostuju u projektima lokalnih ispostava velikih kablovskih kuća, nego što se odlučuju da po stoti put proliju suze pred mrkim pogledom nekog novog Sulejmana. Na kraju, čak je i ikona meksičkih sapunica, čuvena Veronika Kastro (iliti junakinja "Divlje ruže") snimila crnu komediju "Kuća cveća" za Netfliks.

RIJALITI

DRUGA decenija ovog milenijuma donela je televiziji jedan format koji je poput magneta privukao više od dve trećine publike. Na prste dve ruke ne mogu se nabrojati svi rijalitiji koje smo gledali u prethodnih 15 godina. Druga sezona "Zadruge", međutim, u potpunosti je pomerila sve granice. Rijaliti je od formata postao sinonim za TV. Sećate li se čuvenog filma Arnolda Švarcenegera "Trkač"? Gomila likova pred kamerama bori se za goli život, dok publika oduševljeno navija. Da li ste znali da je njegova radnja smeštena u 2018? Arnold je uvek bio pomalo vizionar.