Lomili Slobodu, a nas nisu slomili

Z. GRUMIĆ

03. 04. 2019. u 08:15

Sećanje Kristiana Lotreana i Željka Čolovića na 3. april 1999. godine. Povređeno sedmoro ljudi, koje je iz ruševina spasavao alas Velja

Ломили Слободу, a нас нису сломили

SAMO dva dana posle uništenja Starog ili Varadinskog mosta, NATO je, tokom agresije na našu zemlju, svoju rušilačku misiju po Novom Sadu, gradu heroju, nastavio 3. aprila, "prelamanjem" Mosta slobode, jednog od najvećih i najlepših na prostorima jugoistočne Evrope. Tada najmlađi novosadski "prelaz" preko Dunava, koji je izgrađen prema projektu akademika Nikole Hajdina i predat Novosađanima na upotrebu na Dan oslobođenja grada 23. oktobra 1981. godine, projektili Zapadne vojne alijanse srušili su 1999, na Lazarevu subotu, tačno u 19 časova i 45 minuta.

Preko Mosta slobode u to vreme su prelazili ljudi. Automobilima, biciklima, ili pešice. Sreća u nesreći je bila, kako su zabeležili hroničari, da je autobus gradskog saobraćaja, prepun putnika, prešao na drugu stranu reke samo koji minut ranije.

- Krenuo sam kasno po podne iz grada u Sremsku Kamenicu, biciklom. Na putu do kuće malo sam se zadržao u Veslačkom klubu, gde sam trenirao, tako da me je na mostu već uhvatio sumrak - priseća se Kristian Lotrean, u to vreme sedamnaestogodišnjak.

Kada je, kako se u razgovoru za "Novosti" posle pune dve decenije seća tog kobnog trena, stigao nadomak tunela na sremskoj strani reke, osetio je strahovit udar, a potom šok i strah. Sve je to, kaže, trajalo možda minut.

Heroj Velja Teodorović

- Ne razmišljam često o tom 3. aprilu, ali prvo čega se setim kad pomislim na bombardovanje jeste Velja Teodorović, veliki čovek i alas koji je prvi stigao rekom do nas na ruševinama mosta. Sad to zvuči kao smešan zahtev, ali sećam se da sam mu tražio da i bicikl ubacim u čamac, jer mi je on tad verovatno značio najviše na svetu. Iako su se drugi ljudi u čamcu bunili, Velja je pristao i sve nas uspešno izvukao na Štrand.

Kristian kaže da je bio najmlađi među onima koje je sa srušenog mosta spasao Velimir Teodorović, alas Velja, koji je pre četiri godine preminuo, ostavši u lepoj uspomeni svim Novosađanima.

I Novosađanin Željko Čolaković seća se kobne večeri na Mostu slobode, ali ne želi mnogo da priča o tome.

- Drago mi je što se tog i sličnih događaja ipak prisetimo povremeno, ali, nažalost, mi brzo mnoge stvari zaboravljamo. Sećam se da me je na prvu godišnjicu rušenja mosta, mog "prvog rođendana" zvalo stotine ljudi - kaže Čolaković u izjavi za "Novosti".

Kristian Lotrean

Prilikom raketiranja mosta povređeni su snimatelj Televizije Novi Sad Slobodan Savić, Senka Andrić, Zvonimir Sabljak i još četvoro ljudi. Novosađani su dugo posle bombardovanja govorili: "NATO jeste srušio 'Slobodu', ali nas nisu slomili".

A "teško povređeni", NATO projektilima napola prelomljeni Most slobode, velelepna građevina duga 1.382 i široka 28 metara, obnovljen je u periodu od septembra 2002. do oktobra 2005. godine. Radove je delom finansirala EU, odnosno baš neke od država koje su učestvovale u NATO agresiji na našu zemlju.


ŽEŽELjEV MOST

POSLEDNjI od tri dunavska mosta u Novom Sadu, drumsko-železnički, izgrađen od prednapregnutog betona 1961. godine, prema projektu inženjera Branka Žeželja, srušen je u NATO agresiji posle pet pokušaja, 25. aprila 1999. godine. Novi je izgrađen na istoj lokaciji i prošle godine pušten u saobraćaj, čime je Novi Sad ponovo "kompletirao" svoja tri dunavska mosta.



Pratite nas i putem iOS i android aplikacije