Budućnost je u Srbiji

J. LEMAJIĆ

26. 11. 2018. u 19:00

Porodica Jose Baloga na salašu kod Sente uzgaja mangulice i retke vrste ovaca. Deca nisu želela da odu, okrenuli se porodičnom poslu

Будућност је у Србији

Joso Balog / Foto J. Lemajić

ŠERETI vole da kažu da je san svake svinje da umre prirodnom smrću. U vreme svinjokolja koje je pred nama, taj san je nedosanjiv za sve, sem za dve krmače mangulice Jose Baloga iz Sente. Sa njima je pre šest godina počeo uzgoj ove autohtone rase svinja, i one mu sve vreme "pomažu" da njegova farma bude sve veća i brojnija.

Tako na salašu na obodu Sente, u domaćinskoj atmosferi i prirodnom okruženju, sada dane provodi 250 čekinjastih mangulica, 30 ovaca rasa Virtenberg i vitorog, te guske, pilići, morke... Uz autohtone vrste svinja, tu su i retke, stare vrste ovaca vitorog koje, sa tankim nogama i uvijenim rogovima, koje veoma podsećaju na koze.

- Moram priznati da su me na ovo nagovorila deca kada sam otišao u penziju. Salaš je bio povoljan, pa smo ga kupili, sredili i počeli da gajimo mangulice, a onda su polako počele da pristižu i ostale životinje - seća se početaka Joso. - Za mangulice smo se odlučili jer se gaje na prirodan način, ne jedu koncentrat već kukuruz i ječam, a hranili smo ih i kuvanim krompirom i krastavcima. Zato običnoj beloj svinji treba četiri meseca da dođe do sto kila, a mangulica tu težinu dostiže za minimum 20 meseci. Ali se zato šunka, kobasica, slanina i mast ne mogu porediti sa onima koje se dobijaju od domaće svinje.

U oborima u blatu gaje se "lastavice", crne sa belim stomakom - srpska vrsta, kao i mađarska vrsta i crvene rumunske mangulice.

- Za ove prve sam posebno vezan i ove dve krmače nikada neću odvesti na klanje - priča Joso, dok mu čekinjasta krmača prilazi da je mazi. - Kod ovih svinja je interesantno to što nisu glavni nerasti nego krmače. Uglavnom su maze i zbog dlake vole da se češkaju, mada znaju da budu nezgodne, naročito kada su tu nepoznati ljudi, jer su ona bliže divljoj nego pitomoj svinji.

Igor pomaže ocu oko svinja


U poslu ocu svakodnevno pomažu sinovi Igor i Petar i ćerka Tatjana. Iako poseduju mađarske pasoše i fakultetske diplome, za razliku od velikog broja svojih vršnjaka nisu otišli trbuhom za kruhom, već vide budućnost u svojoj zemlji.

- Verujem da ovaj posao, i pored svih poteškoća na koje nailazimo, ima budućnost, ali treba vremena i strpljenja. Ljudi se sve više okreću zdravoj ishrani, kako bi rekli - to si što jedeš. A to važi i za životinje i za ljude - objašnjava Igor (31), po struci diplomirani ekonomista. - Na konkursu fondacije "Prosperitati" dobili smo novac mađarske vlade uz pomoć kojeg smo otvorili firmu. Do sada smo kupovali hranu, a ove godine treba da dobijemo državnu zemlju sa pravom prečega, te ćemo moći da je proizvodimo. Problem je što nema tržišta, a tu su i propisi koje mislim da ne razumeju ni oni koji su ih doneli.

Senta deli sudbinu ostalih pograničnih mesta, naročito onih naseljenih pretežno mađarskim življem. Nekada je tu živelo oko 25.000 ljudi, a sada, kako kažu, jedva da ima 17.000 stanovnika.

- Mnogo naših drugova je otišlo "napolje", ali mi to ne želimo. Ko želi i zna da radi, to može i ovde - poručuje Igor. - Bilo bi dobro da nas ima više, kao u Mađarskoj, gde su proizvođači oformili udruženje i imaju tržište. Mi i dalje sebi krčimo put, ali ne posustajemo. Naša budućnost je ovde!


ZDRAVLjE

IAKO su proizvodi od svinje, slanina i mast od mangulice blagotvorno deluju na loš holesterol u krvi i zbog toga su sve češće deo zdrave trpeze.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije