Veselina Pelagić: Moj čukundeda Vasa danas bi Srbe učio isto

Dragan Vujičić

28. 01. 2018. u 21:00

Veselina Pelagić, potomak narodnog učitelja i srpskog velikana iz 19. veka o svom pretku: Savetovao bi da se okrenemo nasleđenom predanju

Веселина Пелагић: Мој чукундеда Васа данас би Србе учио исто

Veselina Pelagić je ugledni mikrobiolog, stručnjak za hranu / Foto A. Stanković / Vasa Pelagić

KADA bi Vasa Pelagić ustao iz groba i izašao na internet, bio bi šokiran. Jer, sve ono o čemu je još u 19. veku učio Srbe i za šta se borio, i danas je aktuelno. Prvo što bi primetio je da i sada narod moramo da učimo da redovno pere ruke, a šokirao bi se i kada bi shvatio da i u ovo vreme za "doktora i njegove recepte i apotekarske farbane vodice treba izdvojiti mnogo banki koje narod nema", dok su lekovi iz prirode zaboravljeni.

Ovako priču o svom pretku, za "Novosti", započinje Veselina Pelagić, ugledni mikrobiolog, stručnjak za hranu, koja je karijeru posvetila izučavanju i borbi protiv klostridije, listerije, salmonele i ešerihije. Radila je u Institutu za veterinu Novog Sada i tamošnjem Poljoprivrednom fakultetu. Danas ispred NVO pomaže Vladi u usaglašavanju poglavlja 12 u pregovorima oko ulaska u EU. I sama je radila u laboratorijama Instituta "Luj Paster" u Parizu, gde je analizirala naše sojeve zloglasnih bakterija. Usavršavala se i na univerzitetu u SAD.

Veselina dodaje da bi jedan od najznamenitijih i najučenijih Srba 19. veka danas svakako slovio začetnik preventivne medicine i ekolog. Ona razmatra i šta bi njen čuveni predak danas govorio Srbima i šta bi im savetovao.

- POZIVAO bi da se oslonimo na svoje nasleđeno predanje, baš kao u "Narodnom učitelju", ali bi tražio i da se mladi šalju po belom svetu da uče - priča Veselina Pelagić, rođena u Somboru, koja potiče iz one dve familije Pelagića koje su se doselile u Žabare (sada Pelagićevo), tačnije na salaše gde se i danas zadržao toponim Pelagića kapija.

SAHRANjEN NA ZATVORSKOM GROBLjU VASA Pelagić je umro u januaru 1899. u bolnici zatvora Zabela kod Požarevca. Sahranjen je noću, tajno, kao robijaš na zatvorskom groblju. Vlasti nisu dozvolile prijateljima da njegove posmrtne ostatke prenesu u Beograd ili Gornji Žabar. Za 62 godine života trpeo je neverovatan progon vlasti pet država. Turci su ga prvi proterali u Malu Aziju na 101 godinu pošto je uz pomoć srpske vlade otvorio Bogosloviju u Banjaluci i osnovao štedionicu za siromašne đake. Vraćen je uz pomoć Rusa. Proganjali su ga i Obrenović i crkvene vlasti kada je ustao protiv "mantijaša". Autobiografiju nije završio.

PROČITAJTE JOŠ - U ''sobi 11'' robijali Nušić, Jakšić, Pelagić


Vasa Pelagić je za života napisao, štampao i narodu razdelio više od 250.000 primeraka svojih knjiga i knjižica, a Pelagićev "Narodni učitelj" ("najkorisnija knjiga srbska", kako su je zvali), u kojoj poučava o lekovitosti biljaka, i danas je leksikon prirodne medicine.

Studirao je medicinu u Moskvi, sticao znanja u Pragu, Beču, Pešti, i uvek se vraćao kući. Iz Moskve je doneo i ideju da se osnuju bogoslovije u porobljenim zemljama, na Kosovu i u Banjaluci. Vasa je bio borac za slobodu i beskrajno se divio Karađorđu, Marku Miljanovu, kao i Đordanu Brunu. Voleo je Karla Marksa i američke ujedinitelje Džordža Vašingtona i Bendžamina Frenklina. Njegova zastava nije bila istok i zapad, nego čovek, od slovenskih zemalja do Karpata.

IZNOSEĆI "porodičnu priču" o pretku koji izliven u bronzi stoji u beogradskom Karađorđevom parku, naša sagovornica navodi da je o njemu najpre priče čula u porodici. Tek u gimnaziji u Somboru je shvatila da je bio značajna ličnost. Kaže i da joj je kolega Erne ispričao anegdotu o Vasi, zbog koje se prvi put osetila ponosnom.

- Pelagić je često dolazio u Vojvodinu, a najviše u Novi Sad, gde je propovedao o narodnom zdravlju i socijalnoj pravdi, ali njegove ideje se nisu lako primale. Sve dok jednom prilikom iz Beča nije došao u lakovanim belim cipelama sa žutim kamašnama. Tada je ceo Novi Sad saznao za njega i mnogi su mu prilazili da čuju zašto nosi "smešne" cipele, a odlazili bi bogatiji za ono što je strasno pripovedao - otkriva Veselina, i dodaje da bi se to danas zvalo politički marketing.


Veselina dalje priča kako je na prvom času farmakologije, na studijama u Sarajevu, tadašnji profesor Džinić prozvao i zadao da spremi šta zna o životu i radu pretka. Kada je završila to svoje izlaganje, profesor joj je rekao da su njegov otac i Vasa Pelagić bili saradnici i da je stariji Džinić sa Pelagićem širio iste ideje.


- NE LIBIM se da kritikujem, jer stvarno ne vodimo računa o zdravlju - nastavlja Veselina. - Tužno je da nam se vraća tuberkuloza i da vrlo često izbije epidemija u vrtiću. Ekologija i briga o zdravlju trebalo bi da budu agenda svake političke opcije, a država pre svega mora da zakonski uredi prometovanje i uvoz hrane. Vasa bi danas verovatno bio ekolog. Učio bi nas kako da se ponašamo sa vodama, sa hranom, kako da sa državom uredimo da nam zakon garantuje pravo na zdrav život. I da, Pelagić bi danas sigurno imao naloge i na "Fejsbuku" i "Tviteru". Sve što je dobro, bilo staro ili novo, u svoje vreme je koristio na dobrobit naroda - ponosno objašnjava Vasina čukununuka.

NIKAD DUVAN NI ALKOHOL

SAVREMENIK Vase Pelagića, književnik Jaša Prodanović, ovako je pisao o znamenitom naučniku:

- Bio je to živahan čovek, rumenih obraza, vesele naravi, zdrav, kao od brega odvaljen. Voleo je dobra jela, ali nije pio alkoholna pića ni pušio duvan. Umesto obične kafe, pio je kafu od žira, koju je preporučivao svakome kao koristan napitak.



Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Komentari (2)

Sestra

29.01.2018. 10:28

Čestitam sestri na izusetno dobrom i iscrpnom informisanju o radu Vase Pelagića. Predivan članak i edukativan za sve građane Srbije.

Лијепо

29.01.2018. 17:50

Нисмо знали да је иза мог уваженог суграђанина остало потомство, честито и радино, какав је био и наш Велики учитељ. Мени се чини да су остале у запећку његове прелијепе идеје о школи, која би била искључиво у природи и практична. Потпуно је наше школство ишло супротним смјером. Вријеме ће показати да је доба племенитих просветитеља било најљепша епизода новије српске историје.