NAŠA narodna epika okupila je mlade umetnike na festivalu "Zmajski sinovi" Dorćolskog narodnog pozorišta: po ideji reditelja Filipa Gajića, četiri predstave ("Miloš Obilić, Zmajski sin", "Banović Strahinja", "Zidanje Skadra" i "Kosovka devojka"), inspirisane najlepšim stihovima o srpskim junacima, do 6. jula pred beogradskom publikom izvešće svojevrsni pozorišni "kosovski ciklus".

Pročitajte još: VIMINACIJUM FEST: Pobednici Mirjana Karanović i „Devojčica sa žicama“

- U ovdašnjoj kulturi nema ničeg vrednijeg i "skupocenijeg" od epske poezije. Odlučili smo se baš za ovaj izbor, jer je priča o Banović Strahinji priča o velikom praštanju, "Miloš Obilić" o otkrivanju sopstvenog porekla, "Zidanje Skadra" o zidanju države koju već vekovima ne možemo da sagradimo do kraja (i još ne znamo gde su joj granice), dok "Kosovka devojka" predstavlja rekapitulaciju svih prethodno pomenutih, mrtvih junaka - objašnjava Filip Gajić.

Po rečima reditelja i osnivača festivala, u poznatim stihovima puno je ljubavi, prijateljstva, žrtve, ali i "vjere i nevjere", izdaje...

- Sve nam je to omogućilo da na jednostavan način epiku pretočimo u dramski prizor. I svi smo radili sa velikim uzbuđenjem! I reditelji i mladi, profesionalni glumci - ističe Gajić, koji je, inače, postavio na scenu "Zidanje Skadra". - Podnaslov festivala glasi "Svetkovina sudbina", jer je svaka predstava zapravo priča o sudbini junaka i njihovih ljuba. Svetkovina pak ne samo što je lepša reč od festivala, nego je bitna i zbog sećanja na slavu njihovih junaka, kao i naše mitologije i prelepog jezika.

Kako Gajić objašnjava, taj, za današnje generacije anahron jezik, očuvan je i na sceni:

Pročitajte još: Na dorćolskoj sceni "Zmajski sinovi"

- U predstavama je ostao deseterac, ali se ne recituje niti izgovara na knjiški način. Glumci su dali pun dah odabranim pričama. Kada se zaroni u taj bogati materijal, puno je skrivenih metafora, simbola, obrta i promena, mnogo tajni koje se u poeziji ne prepoznaju uvek, na prvi pogled, na pravi način.

Na konstataciju da srpska epika i mitologija danas, u nekim krugovima, dobijaju posprdno ili pežorativno značenje, Gajić kaže:

- Da, ali samo u glavama praznoglavih ljudi... Naša narodna poezija stoji, rame uz rame, sa stihovima jednog Homera ili Vergilija. Prenosi se s kolena na koleno, a aktuelna je i danas. Opstaje kroz vekove, jer govori o stvarima koje se ne menjaju. Točak istorije se okreće, dok se priče ponavljaju: kroz seobe naroda, lične i kolektivne tragedije. Očigledno je to usud koji moramo da nosimo, koliko god težak bio, sa dostojanstvom i uzdignute glave.

REDITELjI

SVE predstave će se posle festivala naći na redovnom repertoaru Dorćolskog narodnog pozorišta, a uz Gajića, postavila ih je na scenu ekipa mladih reditelja. "Miloša Obilića" režirao je David Alić, "Banović Strahinju" Vahid Džanković, a "Kosovku devojku" Jovana Krstić.