Bela tišina pustinjske klisure
21. 12. 2018. u 12:13
Predlog “Novosti” za vikend: zimsko uživanje na bajkovitim padinama valjevskih planina. Lekovita voda manastirskog vrela prija i krepi telo i po najvećem mrazu
foto B.Subašić
VALjEVSKE planine su nestvarno lepe kad ih zaogrnu devičanski snežni plašt i zimska tišina. Njihova magija je pristupačna ljubiteljima prirode svih generacija i interesovanja, jer se nalaze blizu naselja i saobraćajnica. Na Valjevskim planinama podjednako zanimljiv može biti i kratki zimski dan i ceo vikend, bilo da dolazite automobilom ili međugradskim autobusom.
U oba slučaja neizbežna stanica putnika je u restoran “Duga” u selu Balinović, pod planinskim skutima. Ujutro se ovde pije kafa i doručkuju čuvene tople “energetske” lepinje sa kajmakom, čvarcima, pretopom i ostalim đakonijama. Uveče, posle zimske avanture, ovde se avanturisti otkravljuju uz tople i jake čorbice, uz neizbežne lepinje. Po gustom snegu koji pada ovih dana nije poželjno isprobavati lutanje u beloj pustinji, a Valjevske planine imaju “pustinjsku” stazu koja je potpuno bezbedna i za početnike. Reč je o putu iz sela Poćuta ka etno-seocetu selu Bebića Luka, kraj koga je i manastir Pustinja, u najdramatičnijem delu kanjona Jablanice, zvanom Pustinjska klisura.
Šetnja tim asfaltnim putem, kojim veoma retko prođe neko vozilo, izuzetno je prijatna jer se kraj njega ukazuju prelepi vidici na jezero Stubo-Rovni i raštrkana planinska seoca. Tu je i lako prepoznatljiva stena Grdoba, vidikovac s pogledom na Pustinjsku klisuru. Od nje se za desetak minuta stiže do skretanja za manastir, ušuškan na dnu kanjona, okružen bujnim izvorima i surim stenama.
Drevna zadužbina kralja Dragutina ukrašena snegom izgleda kao da se spustila u naš svet iz neke bajke. Staza kroz manastirsku portu vodi do lekovitog vrela kraj toka Jablanice čija osvežavajuća voda, čija je temperatura ista i leti i zimi, prija i po najvećem mrazu.
foto B.Subašić
.jpg)
Od raskrsnice za manastir put vodi do živopisnog sela Bebića Luka s planinskim kućacama visokih krovova. Tu se šetači obično okreću i vraćaju do Poćute, a planinari nastavljaju put obližnjih vrhova.
foto B.Subašić
.jpg)
Ko želi jednodnevnu avanturu, penje se seoskim putem kroz Rebelj do vrha Orlovica, a ko namerava da na planini provede vikend, odlazi do Medvednika i konači u lovačko-planinarskom domu “Krušik”.
foto B.Subašić
.jpg)
foto B.Subašić.jpg)