Čudesne vode pustinjske klisure Jablanice (FOTO)

Boris Subašić

29. 07. 2017. u 11:35

Valjevska Podgorina krije blago na padinama Jablanika i Medvednika. Reporteri "Novosti" obišli su dragulj prirode koji je nepoznat i neposećen

Чудесне воде пустињске клисуре Јабланице (ФОТО)

Foto Boris Subašić

ŽEGA koja mori Srbiju posustaje pred bistrom vodom Jablanice i svežinom najlepšeg dela njenog kanjona, Pustinjske klisure u ataru sela Poćuta kraj Valjeva. Ona u letnje doba, kad je vodostaj nizak, može da se prođe za oko četiri sata u lepoj i osvežavajućoj avanturi.

Stare patike ili gojzerice su najbolja obuća za pešačenje preko stena suvog korita koje prekida gacanje kroz bezbroj brbljivih slapova i prirodnih bazenčića, kotlova, koji su dovoljno duboki i za kupanje koje opušta umorne mišiće.

Reporteri "Novosti" su obišli ovaj dragulj Podgorine koji je praktično nepoznat i neposećen, iako se nalazi u srcu Valjevskih planina, krcatih planinarima, izletnicima i vikendašima. Do klisure se stiže iz sela Poćuta na magistrali Valjevo - Bajina Bašta, oko kilometar posle skretanja prema manastiru Pustinja iz 14. veka. Staza za klisuru vodi ispod Grdobe, stenovitog zida fantastičnog oblika i boja, čuvenog poligona na kome vežbaju alpinisti. Taj putić uklesan u kamen je u stvari drevna monaška staza koja je sve do pedesetih godina 20. veka jedina vodila ka boravištu pustinjaka.

Njom se danas retko prolazi, ali vekovi u kojima je stopalima glačana u kamenu su je očuvali i kao uzak hodnik vodi kroz zelenilo do dna klisure. Jablanica, hučna planinska reka koja u vreme prolećnih bujica čupa debla, sad je pitoma rečica, čiji se dobar deo korita može preći i bez kvašenja nogu, a ljubitelji kanjoninga pak mogu da uživaju u prolasku kroz duboku maticu.

Moćne litice klisure su povremeno šire u prostrane dvorane pod svodovima šume, u kojima može da se odmara u dremljivoj tišini šarene senke. Nekada je duž celog kanjona uz reku išla skrivena staza koju su teško oštetile velike poplave poslednjih godina. Ipak ona je očuvana na kritičnim mestima gde se zaobilaze veliki slapovimi. Uski kanjon se širi u zelenu dolinu u podnožju manastira Pustinja, gde se nalazi lekoviti izvor Mlačište iz koga pršti okrepljujuća hladna voda. Odatle se zidovi kanjona sve češće sužavaju u tesnace koji naglo prelaze u prostrane stepenike preko kojih pršte mali slapovi.

Šetnja klisurom se prekida kod prirodne brane od drveća koje je nanela bujica, a najlakše ju je zaobići stazicom uklesanom u liticu. Ona izbija na pitome pašnjake sela Bebića Luka, koje je zbog jedinstvene arhitekture proglašeno spomenikom kulture. I taj puteljak i klisura se završavaju kraj starih vodenica, maštovitih brvnara i brane na kojoj se može tuširati pod vodopadom koji se milijardama kapljica ruši oko tri metra visine.

KUDA POSLE KANjONINGA

OD kraja Pustinjske klisure kod Bebića Luke moguće je nastaviti planinarenje do vrha Jablanika ili Medvednika, gde se može prespavati u planinarskim domovima. Oni koji imaju samo dan na raspolaganju mogu da se asfaltnim putem pod okriljem šume vrate u Poćutu, gde staju međugradski autobusi.

Zabranjeno preuzimanje fotografija bez saglasnosti redakcije "Večernjih Novosti"


Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Komentari (3)

Pedja

30.07.2017. 13:56

Bolje da je neposećen. Kada navale na nešto radoznalci, neobrazovani, nevaspitani, ispeglaju ga, zagade ga, upropaste ga.

Vuk

02.08.2017. 03:29

fenomenalan tekst i prelepe fotografije, svaka cast za opis prelepe Grdobe.samo bih ispravio jednu stvar, nije to vezbaliste alpinista, nego spotskih penjaca.

Explorer

02.08.2017. 19:03

Sjajna reportaža, hoćemo još. Ne slažem se da kisura ne treba da bude posećena, ljubitelji prirode nikad ne ostavljaju otpatke za sobom, čak smo svedoci toga kako upravo lokalno stanovništvo ne ceni, već zagađuje prelepa prirodna dobra. Razvojem turizma bi se samo doprinelo ovom lepom kraju i malo uposlio narod koji tamo živi.