Pavlasov fruškogorski snežni krug

Boris SUBAŠIĆ

30. 01. 2017. u 22:41

Planinariti se može i u „ravnoj“ Vojvodini. Uprkos maloj visini, ovo je jedna od najposećenijih srpskih planina

Павласов фрушкогорски снежни круг

FRUŠKA gora zimi je, uprkos maloj visini, jedna od najposećenijih srpskih planina. Na njoj svakog vikenda veliki broj, pre svega, novosadskih i beogradskih ljubitelja prirode svih generacija uživa u pešačenju mnogobrojnim stazama spajajući rekreativni i kulturni turizam.

Ovogodišnja snežna zima je privukla do sada najveći broj učesnika na januarski memorijalni uspon na tri najviša fruškogorska vrha, koji se održava u znak sećanja na velikog srpskog patriotu i sportistu, advokata Ignjata Pavlasa.

On se održava u vreme godišnjice Novosadske racije iz januara 1942. godine kad su Ignjata i njegovu suprugu Olgu ubili mađarski okupatori. Ugledni novosadski advokat bio je 1918. potpredsednik Srpskog narodnog odbora i predsedavao je Velikoj narodnoj skupštini Srba, Bunjevaca i ostalih Slovena u Banatu, Bačkoj i Baranji koja je odlučila da se ove oblasti prisajedine Srbiji.

Posle rata Pavlas se posvetio radu u sokolskoj organizaciji, bio je predsednik Veslačkog kluba Danubius i osnovao Planinarsko društvo Fruške gore, prvo te vrste u Vojvodini. Uprkos zaslugama, on je bio zaboravljen, a tu istorijsku nepravdu ispravili su planinari novosadskog "Železničara", koji su pre 17 godina ustanovili memorijalni uspon u njegovu čast. Prošlog vikenda je nekoliko stotina planinara prošlo tom tipičnom kružnom stazom koja spaja treking i baštinu fruškogorske svete gore sa 16 manastira koje su utemeljili Brankovići.

Memorijalni uspon počinje od manastira Beočin odakle se ka vrhu Fruške gore granaju dve staze. Domaćini su za penjanje odabrali oštriji uspon uz obrazloženje da je odličan za detoksikaciju od slavskih trpeza.

Praksa je potvrdila njihove reči jer su se, iako je bilo 10 ispod nule, učesnici uspona dobro oznojili. Zato su posle održanog pomena kod spomenika Pavlasu na vrhu koji nosi njegovo ime, planinari potražili okrepljenje kod ugostitelja na manjim nadmorskim visinama, jer su planinarski domovi i odmarališta na vrhu Fruške gore zatvoreni.
Posle ove kružne ture, koja traje oko četiri sata, čak i u kratkom zimskom danu ostaje dovoljno vremena do zalaska sunca za obilazak živopisnih Sremskih Karlovaca, nekadašnjeg religijskog, prosvetnog i kulturnog centra Srba u Habzburškoj monarhiji.

LEPI I ZATVORENI

PLANINARI nisu mogli da se od uspona okrepe u nekad čuvenom, velikom planinarskom domu pod vrhom Fruške gore koji pripadao "Naftagasu", jer je on zatvoren posle privatizacije. To je razočaralo goste sa strane koji nisu uspeli da popiju topao čaj ni u selu Beočin, jer su oba lokalna restorana bila zatvorena. Zakatančeno je i veliko odmaralište PTT ispod Pavlasovog čota. To je ostalo od fruškogorskog turizma, o kome su domaćini sa setom pričali gostima, začuđenim zbog zatvorenih ugostiteljskih objekata na ovoj pristupačnoj i dobro posećenoj planini.

BEOČINSKA BOGORODICA

PLANINARI su se okupili kod manastira Beočin, uglednog pokloničkog centra. Njega posećuje veliki broj vernika zbog ikone Bogorodice kojoj se pripisuju čudotvorne moći, pre svega kod parova koji žele decu. Beočinske monahinje tvrde da je više od 300 beba rođeno posle usrdnih molitvi roditelja pred likom Majke Božje.


* Zabranjeno preuzimanje fotografija bez saglasnosti redakcije "Večernjih Novosti"

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije