Stanišići: Od vozića do jagnjetine
07. 08. 2012. u 20:55
Bijeljina: Etno-selo „Stanišići“ godišnje poseti milion turista sa svih meridijana. Cene ručka su pristupačne, a dosta sadržaja za najmlađe
U SRCU ravne Semberije, nedaleko od Drine, na samo tri kilometra od Pavlovića ćuprije i oko 135 kilometara od Beograda, Etno-selo „Stanišići“ je mesto koje godišnje poseti skoro milion gostiju sa leve i desne obale Drine i Save, ali i sa svih meridijana. Nepisano je pravilo da onaj ko nije osetio čari i lepote tog mesta, kao da nije bio u Republici Srpskoj i BiH.
Etno-selo „Stanišići“, arhitekturom ali i jelima „zaustavlja vreme“, čini život sporijim, ugodnijim i za dušu i telo gostiju, od najstarijih do najmlađih. Ovo je, zaista, mesto gde su u čarobnoj srazmeri duša i telo. A, ideju da podigne ovakvo čarobnu „naseobinu“ u srcu u Semberije, biznismen, Boris Stanišić, dobitnik najviših turističkih priznanja u zemlji i svetu, pretočio je u stvarnost 2003. godine. Nastavio je da razvija selo sadržajima.
- Nekoliko godina sam putovao po srpskim selima srednje Bosne u potrazi za starim kućama i predmetima koji će sačuvati predstavu o jednom vremenu i kulturi življenja sa kraja 19. i početka 20. veka, a rezultat je autentično planinsko selo usred semberske ravnice - priča Stanišić.
* Apartman za dve osobe 97
* Smeštaj u kućama etno-sela 71
* Kafa 0,50
* Sokovi 1,5
* Pivo 1,2
* Roštilj od 3,5
* Pečenje ispod sača 10
* cene su u evrima
Selo danas čine dve celine. Jednu čine drvene kuće - brvnare sa pokućstvom koje im je vekovima pripadalo. Kuće povezuju popločane kamene staze, a u centru sela su dva jezera. Druga celina je duhovnog karaktera i predstavljena je srednjovekovnom arhitekturom građenom u kamenu, koja je u stvari skup replika.
Selo je „sabralo“ vodenice, mlekarnik, kovačnicu, kameni bunar, ambar i autentične drvene kuće, sa prikazom pokućstva i narodnih nošnji. Mlin potočar je napravljen 1937. godine i još je u upotrebi, kao i vodenica iz 1917. godine, u kojima se i dalje melje brašno za pogačice koje se služe u restoranu. Unutra se nalazi sve što je mlinaru bilo potrebno za boravak u njemu za vreme sezone mlevenja žita. Mlekarnik je, kažu u etno-selu, iz 1948. godine. To je zgradica za preradu mleka i čuvanje mlečnih proizvoda, sa svim drvenim posudama. Mlekarnici su bili dobro provetreni i čisti, a u njih su mogle ulaziti samo žene koje su se time bavile.
vladimir
07.08.2012. 21:52
Živim u Loznici ali najmanje 2 puta mesečno odem do Bijeljine i do Stanišiča. Vrlo često su tekstovi o nekim restoranima ili turističkim mestima "nafilovani" od strane novinara ili vlasnika istih ali ovaj put novinar čak nije ni pomenuo najlepše strane ovog mesta. Zaista treba videti ovo mesto,neobično i jedinstveno u svakom pogledu.
@vladimir - Mozete da lupate minuse koliko hocete, i mrmotu, i brebrebre-u i Tomislavu, ali kic je kic, i stvarno je lokacija za tako nesto totalna glupost i za mene su to bacene pare. Kusturicin Drvengrad je druga prica, i nema kica. Plus je priroda ekstra i tu je i sarganska osmica i ima sta da se radi. A ovo....brate kic u sred ravnice, a sto rece mrmot, pored stovarista!
bio prosle god i nikad vise.ono nije ni blizu kao sto se prica, obidjes za 15min sve. a jelo... o tome bolje da ne pricam, cevapi poluzivi, crveni se unutra, cene evropske.
@brebrebre - Bre bre bre pa ti ocigledno ne znas sta su pravi cevapi.Cevapi se i jedu kad su crveni unutra.A sto se cena tice one su prihvatljive,u svim restoranima su cene takve.Ali ti ocigledno i ne ides po restoranima :) A dolazak u Etno selo ti je kao da si otisao ko zna gde haha
@brebrebre - eh majo, bolje da ti ne pisem gde sam ja bio. vidim da ti iz svog sela nisi dalje izasla pa ti je ovo kao raj - sredjeno selo! za tu bosansku rupu je to mnogo para, pogledaj samo smestaj koliko kosta!
Komentari (10)