PORODILJA SE UBILA NA ROĐENDAN: Muž otišao da joj kupi tortu, a ona pucala sebi u glavu!

J. LEMAJIĆ

10. 07. 2019. u 22:00

Suzanu B. (28) na suicid navela postporođajna depresija. Navodno joj se nije javio majčinski osećaj. Žalila se lekarima, oni rekli da nema potrebe za lekovima

ПОРОДИЉА СЕ УБИЛА НА РОЂЕНДАН: Муж отишао да јој купи торту, а она пуцала себи у главу!

Suzana B. Foto Fejsbuk

MLADA Subotičanka Suzana B. hicem iz pištolja oduzela je sebi život u ponedeljak po podne, i to na svoj 28. rođendan.

Žena, koja se porodila pre samo dva meseca, odlučila se na taj korak u trenutku dok je njen suprug Miljan otišao da joj kupi rođendansku tortu.

Kako nezvanično saznajemo, na suicid ju je navela postporođajna depresija jer navodno nije mogla da se poveže sa svojom bebom, nije joj se javio majčinski osećaj.

- Odlazila je kod lekara, žalila im se da joj nije dobro, da je psihički loše, ali su oni rekli da nema potrebe za lekovima i da će to vremenom proći - priča Suzanina drugarica. - Ko je sada kriv za ovu tragediju?

Kada se vratio kući, muž je zatekao stravičan prizor. Odmah je pozvao Hitnu pomoć, mladu ženu su odneli do bolnice, gde su čak hteli da je podvrgnu hirurškoj intervenciji, ne bi li je spasli. Spasa joj, nažalost, nije bilo. Hitac u glavu bio je koban za jedan mladi život.

Još uvek u šoku, poznanici tvrde da su ona i suprug važili za skladan par, da su se voleli i željno očekivali prinovu. O Suzani mogu da kažu samo najlepše reči. Završila je Ekonomski fakultet, a bavila se i profesionalnim šminkanjem.

- Toliko dobrote je bilo u njoj, svima je htela da pomogne, uvek vesela i nasmejana... - pričaju prijatelji.

KOŠMAR

SUZANA B. i njen muž su zajedno od srednjoškolskih dana, jako su se voleli i lepo živeli - ispičali su nam u sredu njihovi prijatelji. - Prosto nismo mogli da verujemo kada smo čuli šta se desilo. Ne verujemo ni sada, sve nam je kao košmar.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Komentari (31)

Verka

11.07.2019. 14:50

@Stevan - Lekovi su jedina pomoc u tom slucaju ja sam isto prosla pre devet godina posle porodjaja par dana nakon toga nisam mogla ni da jedem ni da zivim kao biljka plakala svaki dan nema veze ni nedostatak ljubavi ni nista jednostavno se nesto prelomi u toku noci u glavi i nema oporavka sve dok nisam dobila lekove i dan danas pijem da bih mogla da fukcionisem.. Jedini izlaz terapija i to hitna i jaka volja..

Biljana

10.07.2019. 22:46

E, sad, lekara koji je rekao da to nije nista-okaciti da se klacka na nekom drvetu. Mojoj cerki posle teske operacije rekli-ma bre, kakva anksioznost, moras te strahove sama da savladas ! Lekari. Strucnjaci. Ne bih im mog macka dala na staranje. Da nisam digla dzevu i otisla kod privatnika, ko zna sta bi mi bilo sa detetom. Iskreno saucesce porodici.

Keks

10.07.2019. 23:36

@Biljana - I u pravu su, sve što lekovi rade je odlažu problem, niko neće da ti pomogne sem sebe samog. Bez lekova sam se izborio i sa depresijom, I ankcioznošću, samoubilačkim mislima, trajalo je dugo, bilo je teško ali se isplatilo, zato mi užasno ide na živce kada neko samo kuka, i ne pokušava da uradi ništa da mu bude bolje. Imaš slabo razmaženo derište koje ne zna da se stara o sebi.

Djuro Diplsp.

10.07.2019. 23:54

@Biljana - Nisam bas siguran da ljekare neznelice treba "okaciti na drvo", ali sam prilicno siguran da su nasi ljekari, a posebno ljekari opste prakse psiholoski veoma slabo, skoro nikako obrazovani. Zbog prirode posla kojeg obavljam, imao sam bezbroj puta priliku da se u uvjerim u njihovo zastrasujuce psiholosko neznenje. Mi danas zivimo u digitalnom vremenu, u vremenu sa porastom psihickih oboljenja, a nasi ljekari se skoluju po planovima iz 20. vijeka

Monika_Bg

11.07.2019. 08:40

@Biljana - Kada neko "kuka" ili se žali, to je vapaj za pomoć a ne za osudu.

daca

11.07.2019. 10:18

@Biljana - Treba da znate da se od par poseta lekaru i psihologu ne može dijagnostifikovati depresija i pribeći odmah lekovima. Lekovi se daju kad se utvrdi, a 2 meseca je kratak rok.Zato se posete lekarima češće rade kako bi oni imali uvid u dešavanja i doneli pravu dijagnozu. ne možemo odmah kriviti lekara jer se bolest ne služi na tacni nego je podmukla i praćenjem pacijenta daje pravi uvid. Na žalost, dešava se da se ovakva trauma kobno završi.

Mija Pećanac

10.07.2019. 23:00

Depresija je podmukla bolest koju lekari često ne shvataju ozbiljno a može imati pogubne posledice.

Mocika

11.07.2019. 00:19

Poznanica je bila u postporodjajnoj depresiji,dobila lekove i kad im se ucinilo da joj je bolje,na svoju ruku je prestala da uzima iste.Sve se vratilo na staro,ako ne i gore.Nikad vise nije bila ono sto je bila pre porodjaja.A sto je jos strasnije-dete kao da nema majku..Ne zna se sta je gore,a proslo je bas dosta vremena od toga. Uzas

BRATEE

11.07.2019. 08:20

Jadna zena...lekari su krivi sad !!! Ona je imala porodiljnu depresiju...to se desava kod mnogih zena ...na zalost..trebala je da dobije terapije i to prodje za par meseci !!! Sta sad ??? Tugaa !!!

Jojo

11.07.2019. 12:27

@Dejan - .... Prvo tromesecje sa bebom je uvek najteze. Imala sam i ja taj problem . U pocetku je zeni svaka pomoc i podrska neophodna.

Ja

18.07.2019. 22:16

@Раде - Ne lupaj gluposti, depresija je jaca od ljubavi, ako padnes u depresiju, ne mozes realno da sagledas stvari, pa i ceo svet da te voli

Slavica

11.07.2019. 10:22

Depresija ne dolazi tek tako ..kucne na Vasa vrata i eto je. Mnoge žene nisu sigurne u ljubav svojih muzeja, nesto ih potakne da padnu u depresiju nakon porodjaja. . Da li je muz rekao da ude kupiti tortu, ili je samo otisao ?polazim id sebe. Muz me varao u trudnoći!!

Богдан

11.07.2019. 11:38

Завршила економски факултет а бавила се шминкерајем, а притом на прагу тридесетих, ето разлога за депресију и овакав крај. Безперспектива у Србији води ка овоме.

agapi

11.07.2019. 22:09

@Богдан - U Srbiji 10% ljudi radi u struci(nažalost),svaki negativan komentar je bespotreban.Jadna žena i njena porodica,ogroman propust lekara,nju mišta neće vratiti,al budimo dovoljno ljudi da saosećamo.

Dobar Čovek

11.07.2019. 12:04

Sreća je moja da sam reagovao i da smo moju ženu posle porođaja mučili u ustanovi dva meseca,sada je opet ona ista.To uopšte nije šala i ne lupajte gluposti da je to zbog manjka ljubavi.ja moju ženu nikad nisam varao niti smo imali problema.Tako da nema potrebe da pričate nešto što ne znate.

Bubica

11.07.2019. 12:46

Ko je nije poznavao, neka ne komentariše negativno... Znam je od rođenja, dete koje bi svaka majka poželela. I sad je vidim onako nasmejanu, i plačem. Subotički lekari, bar većina, u to sam se sama uverila, ne ume da razlikuje ni crno od belog, a kamoli nijanse.

Majka troje dece

11.07.2019. 14:05

Ja ne znam odakle vama pravo, vi koji osudjujete i lupetate gluposti?! Vi koji lupetate prvo bi trebalo da se raspitate sta je zapravo depresija!!! Treba da poznajete tu osobu pa tek onda da komentarisete!!! A ovako samo sirite gluposti i komentarisete nesto sto pojma ni sami nemate!!!

Kosta

12.07.2019. 08:43

Naše prababe i čukunbabe su rađale po petoro-šestoro dece pa nije bilo postporođajne depresije. U to vreme nije bilo ni telefona, ni interneta, ni psihologa, ni lajfkoučeva, ni prozaka ni bensedina. I nisu se žalile. Šta je ovo danas?

Razočarana

12.07.2019. 12:41

@Kosta - Nasim babama i cukun babama su djeca umirala, i zene su umirale,a nijesu znali zasto, sada se zna i molim vas da se ne rugate necijoj muci

J

12.07.2019. 20:32

@Kosta - I one su patile, vrištale kad niko ne čuje, ubijale se.. Razlika je u tome što danas znamo za postporođajnu depresiju i imamo lek za to. Da je neko pomogao ovoj ženi, za samo par nedelja uživala bi sa svojom bebom i mužem.. Ovo je pretuzno!

Slavica

12.07.2019. 21:36

Od postporođajne depresije i sama sam patila,nisam se ubila,alimi je bilo teško mnogo.Kasnije se ta depresija pretvorila u opsesivno kompulsivni poremećaj.I dan danas patim od njega.Borim se sa njim.Nisam znala da sam u depresiji,a nisam imala podršku ni od koga.Takođe suicidne misli su bile u mojoj glavi.Jako velika tuga.Saučešće porodici.

Biće bolje

14.07.2019. 09:48

Ma koliko da je teško u životu, još teže je dići ruku na sebe, čovek treba jednom godišnje da obiđe ludnicu, bolnicu i groblje, i kada vidi da nije na tim mestima, da shvati koliko je srećan. Ubiti se zbog depresije je neozbiljno, ona je samo faza kao i sreća, život u ovoj zemlji je depresivan, a kad dođu deca tek idu problemi. Čovek mora biti jak i ma šta da se desi nastaviti sa životom. Na kraju svi odemo, čemu žurba.