Zavojska svetinja pada u zaborav
12. 05. 2019. u 10:15
Crkva Vaznesenja Gospodnjeg već 30 godina na dnu Zavojskog jezera, na Staroj planini. Ideja o rekonstrukciji na obali nije realizovana, iako je deo materijala sačuvan
Zavojsko jezero - Foto V. Ćirić / Freska Hrista - Foto Arhiva muzeja
FORMIRANA pre tridesetak godina, akumulacija Zavojskog jezera, dugačka 18 kilometara, dubine 90 metara, pokrila je i ostatke Crkve Svetog Vaznesenja Gospodnjeg, jedne od najstarijih u pirotskom kraju i na Staroj planini. Verski objekat po mnogo čemu jedinstven, polako pada u zaborav, a ideja o njenoj rekonstrukciji na obali jezera nikad nije realizovana. Deo materijala od kog je sagrađena je izmešten na suvo, ali od toga se dalje nije odmaklo.
- Zavojska crkva je najverovatnije nastala u 16. veku, na mestu starog groblja, kao jednobrodna građevina - govori, za "Novosti", Radmila Vlatković, istoričar umetnosti i direktor pirotske Galerije "Čedomir Krstić".
Hram je, kako navodi, živopisan krajem 16. veka, a na istaknutom mestu bili su portreti Svetog Simeona Nemanje i Svetog Save, što dovodi do zaključka da je podignuta i oslikana u vreme kada je bila pod jurisdikcijom Pećke patrijaršije. Među ostvarenjima crkvenog slikarstva su i kompozicije sa predstavama Prohora Pčinjskog, Jovana Rilskog, Joakima Osogovskog, scena Preobraženja...
Posebno je, međutim, zanimljiva predstava "Pijeta", koja je vrlo retka u zemljama pravoslavne orijentacije.
Pročitajte još: NEVEROVATAN PRIZOR ZBOG SUŠE: Sa dna jezera izronilo selo
- Mrtvi Hristos je prikazan do bedara obmotanih perizomom, glave blago nagnute ka desnom ramenu, i tankih ruku ukrštenih u visini stomaka. Uspravljeno telo prekinuto je pravougaonikom sarkofaga, a od elemenata koji ukazuju na mučenje oslikan je samo trnov venac. Iza sarkofaga je oslikana Bogorodica privijajući se uz mrtvog sina. Naslikana je bez izraza bola pogleda uprtog u sina - kaže Vlatkovićeva.
Radmila Vlatković - Foto V. Ćirić

Oslikanoj predstavi u Zavojskoj crkvi moguće je naći samo dve analogije...
- Jedna je u Sučevici u Moldaviji nastala oko 1600. godine, a druga u crkvi Arbanasima u susednoj Bugarskoj. Najsličnija zavojskoj fresci bila bi ikona „Car Slave“ iz Ivirona - otkriva ove malo poznate pojedinosti Radmila Vlatković, koja kaže da je veliki deo umetničkog blaga iz zavojske crkve ipak sačuvan i u depoima je muzeja.
FRESKE
PRE nego što je formirana akumulacija Zavoj, na skidanju fresaka je radila ekipa od 12 stručnjaka, među kojima su uglavnom akademski slikari Milan Đokić, Milan Stanojev i drugi, kao i hemičar konzervator Jovan Vasić. - Skinuto je ukupno 40 fragmenata u veličini od nekih 100 kvadrata. Konzervator Zvonimir Zeković stil slikanja u zavojskoj crkvi poredi sa stilom majstora Poganovskog manastira - zaključuje Vlatkovićeva.