Zvuk pun nostalgije
07. 04. 2019. u 08:30
Dragan Petrović (62) iz Lajkovca hobi pretvorio u kolekciju. Izložio stare "lampaše", gramofone i magnetofone
Dragan sa svojim eksponatima - Foto B. Puzović
POPRAVIO sam na desetine starih radio-aparata, magnetofona, gramofona. Ponosan sam, ipak, što sam osposobio radio-prijemnik proizveden 1941. u Nemačkoj, u fabrici TKD u Nirnbergu, koji je decenijama stajao među starudijom u šupi komšije. Taj radio besprekorno "hvata" sve stanice, ima odličan zvuk i najstariji je u mojoj bogatoj kolekciji starih uređaja.
Ovo kaže Dragan Petrović Spira (62), iz Lajkovca, penzionisani radnik Rudarskog basena "Kolubara", koji se od detinjstva bavi elektronikom i muzikom.
U GALERIJI Kulturnog centra "Hadži Ruvim" priredio je izuzetno posećenu izložbu starih "lampaša" - radija, gramofona i magnetofona, uz muziku šezdesetih godina, koju je pratilo obavezno pucketanje gramofonskih ploča...
Pročitajte još: Vraća u život zvuk sa vinila
- Svet tranzistora, otpornika, kondenzatora, zavoleo sam kao osnovac, kada mi je otac Vladimir, železničar, i zaljubljenik u elektrotehniku, kupio đački komplet "elektropionir", pa dok su se druga deca igrala klikera, ja sam sklapao jednostavne radio-aparate - priseća se Dragan. - Godinama sam iz hobija popravljao televizore, kasetofone, gramofone, a onda, s vremenom, počeo da ih sakupljam. Danas imam pedesetak izuzetno retkih uređaja, a sve sam uspeo da ih popravim, uprkos nedostatku rezervnih delova.
NAJDRAŽI mu je, veli, gramofon "solo", proizveden 1955. u tadašnjoj Istočnoj Nemačkoj. Posebno mesto zauzima radio "kosmaj", koji je njegov otac kupio 1949. Ima uređaje koje su svojevremeno proizvodile fabrike bivše Jugoslavije - "EI" iz Niša, "Iskra" iz Kranja, zagrebački RIZ, "Telekomunikacije" iz Ljubljane, i čuvenih svetskih marki, nemačkih "Grundiga" i "Telefunkena", holandskog "Filipsa"...
Pročitajte još: Beogradske priče: Tajanstvena priča starog gramofona
- Ne prestajem sa sakupljanjem starih muzičkih uređaja, koje najčešće nalazim na buvljaku u obližnjem Lazarevcu - kaže Petrović. - Nekada, radio-aparati su bili veoma skupi, pa su kupovani na kredit, a samo izuzetno vredni radnici dobijali su ih na poklon od firme kada su odlazili u penziju. Danas, napretkom tehnologije, takvi uređaji završavaju na smetlištu, ili na buvljim pijacama, iako zbog načina izrade i kvaliteta kutije predstavljaju malo remek-delo, nekada su bili i ukras i ponos svakog domaćinstva. Vraćam ih u život, a topli, neprevaziđeni baršunasti zvuk "lampaša" budi nostalgiju kada se začuju melodije iz vremena kada su predstavljali čudo tehnike.
Radio iz 1941. godine

MUZIKA U BOJI
- Za disko-klub u Lajkovcu, početkom sedamdesetih godina prošlog veka, napravio sam lajt-šou, po nacrtu iz časopisa "Sam svoj majstor" - priseća se Petrović. - Neko iz komšiluka prijavio je policiji što u stanu puštam glasnu muziku, jer sam morao da lajt-šou isprobam. Kriminalistički inspektor i policajac bili su zaprepašćeni kada su videli da se u ritmu melodije pale i gase raznobojna svetla, iako sam im objašnjavao nisu mogli da shvate o čemu se radi, pa su u zapisniku naveli da posedujem "uređaj za slušanje muzike u boji".