POSLE POŽARA, MUKE SE NIŽU: Vatrena stihija progutala svu porodičnu ušteđevinu

V. MITRIĆ

17. 12. 2018. u 11:13

Porodici Ranković iz sela Postenje kod Ljubovije, na sredokraći puta između Mačkovog kamena i Soko-grada, krajem prošle sedmice je zbog kvara na instalacijama izgorela kuća

ПОСЛЕ ПОЖАРА, МУКЕ СЕ НИЖУ: Ватрена стихија прогутала сву породичну уштеђевину

Plamen guta novu kuću

PORODICI Ranković iz sela Postenje kod Ljubovije, na sredokraći puta između Mačkovog kamena i Soko-grada, krajem prošle sedmice je zbog kvara na instalacijama izgorela kuća, pa im - uz sve muke koje su im se nekako nanizale - zima i sneg dodatno otežavaju život. Ovim čestitim ljudima je, zato, potrebna pomoć, jer iz nevolja teško da će moći sami...

O razmerama katastrofe koja ih je zadesila svedoči Ivan od 25 leta, kopač u rudniku "Veliki majdan", koji kaže da vatrogasna kola nisu mogla da priđu zgradi u plamenu, a voda kojom su iz naprtnjača pokušali da zaustave vatrenu stihiju nije dala rezultate.

- Tek sam bio stigao iz smene i pokušao da u kuću uđem uz pomoć merdevina, kroz prozor, ali se on prolomio zbog nagorelosti, pa sam morao da odustanem - kaže mladić kojem je plamen oštetio kožu na gotovo svim delovima tela. - U kući je bilo najmanje 10.000 evra porodične ušteđevine, od kojih sam 8.500 ja sam zaradio četiri godine radeći na izgradnji auto- puta od Preljine do Ljiga.

TELEFON ZA POMOĆ Pomoć već najavljuje Dobrivoje Pantelić iz Donjih Brezovica koji sa suprugom Dobrilom, sinom Milanom i njegovom porodicom već godinama ovaj deo Srbije promoviše dokumentarnim i filmovima sa etno tematikom, ali i arhijerejski zamenik šabački, rodom iz Azbukovice, protojerej-stavrofor Mirko Vilotić... Broj telefona za kontakt sa Ivanom Rankovićem je 060/40-37-369.

Spremao sam novac da kupim kuću u Ljuboviji, da se oženim i stvorim porodicu... Ostalo su bile sakupile majka i sestra koja radi u ovdašnjem "Soko štarku". Nedavno mi je umro otac koji je bio težak plućni bolesnik, i on je radio u rudniku, a zbog njega smo morali sami da uredimo put od glavne džade do kuće, jer opštinari nisu hteli, a mi smo morali nekako da ga transportujemo do lekara...

Sada Ivan sa majkom i sestrom uglavnom boravi u staroj kući, trošnoj građevini podignutoj pre gotovo jednog veka. Ostali su, veli, i bukvalno sa 100 dinara...

- Štedeli smo svaki dinar i sve smo stekli na pošten način... Ostadosmo i bez kuće, i bez novca, ali i nešto nakita koji se u Rankovićima prenosio s kolena na koleno... a prinuđeni smo da spavamo na klupama - očajan je Ivan.

Rankovići na zgarištu


Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Komentari (1)

Pera Detlić

17.12.2018. 11:34

Koja tuga, i jad, o tome treba naširoko pisati potrebna im je svaka pomoć