I lav ukras na pirotskom ćilimu

MUZEJ Ponišavlja u Pirotu, vlasnik zbirke od preko 280 ćilima, i dalje obogaćuje svoju ubedljivo najveću kolekciju čuvenih prostirki koje su pronele slavu ovog kraja po celom svetu. Pre nekoliko dana, kraj geografski zaštićenih šara i dezena kao što su "kuveri", "bombone", "bombe", "gugutke na direci", "kornjače"..., stigao je i jedan "lav". Uz neskriveno zadovoljstvo što će ubuduće brinuti i o ovom retko lepom predmetu i što će moći da ga vide i posetioci, kustos etnolog Saška Velkova objašnjava pojedinosti vezane za ovaj ćilim.

- "Lav" je jedan lep primerak zidnog, ukrasnog pirotskog ćilima. Nastao je u razboju ćilimarke Katarine Manić krajem prve polovine prošloga veka, tačnije 1945. godine. Vredna Katarina je utkala svoje inicijale i godinu izrade, što je svojstveno umetnicima. Na crnoj podlozi je lik lava u punoj snazi i veličini. Car životinja je u svom prirodnom staništu, okružen zelenilom i travom, a predstavu upotpunjava cvetna bordura - priča Saška Velkova.

MNOGI do sada nisu znali da je i "lav" šara sa ovih prostora i da je ovo četvrti po redu primerak sa istim motivom. Prvi je urađen na svetloj podlozi 1902. godine, a najmlađi, po svemu sudeći, 1960. godine. Kao zidni ćilim, štitio bi stranu kreveta koja je uz zid i uzglavlje, ili je jednostavno bio okačen u sobi, kao dekoracija.

PROČITAJTE I: Paraćin: Bolji život ometenih u razvoju

- Muzej Ponišavlja je svoju bogatu zbirku, za stalnu postavku, intenzivno počeo da formira još 1954. godine, mada su prvi primerci dospeli nekoliko godina nakon Drugog svetskog rata. Najstariji primerci su tkani u prvoj polovini 19. veka, kada je dostignut vrhunac u kombinaciji boja, šara, motiva, ali i u količinama proizvodnje. Na pojedinim predmetima utkana su imena naručilaca, odnosno vlasnika kao što je to slučaj sa ćilimom koga je naručio "Baja Aleksa Stamena 1881. godine", "MLA Aleksa Branković 1880", "Pirot 1897. Petar Božilović" - napominje Velkova.

PREMA njenim rečima, pomalo je paradoksalo, ali istinito, da mali broj ćilima završava u muzejima, koji se bave otkupom. Vlasnici mnogih predmeta, neznatno oštećenih, prodaju ih po gotovo simboličnim cenama, ili ih šalju na reparaciju put Istanbula. Za tako reparisan ćilim, kolekcionari u pojedinim zapadnoevropskim zemljama dobijaju neuporedivo veću cenu, ili ga "debelo" plate. Otuda se nekadašnji "vija militaris" naziva "put ćilima".

BOGATSTVO Muzej Ponišavlja u Pirotu

Pirotsko ćilimarstvo je 2012. godine proglašeno nematerijalnim kulturnim nasleđem, a Zavod za intelektualnu svojinu je 2002. godine, nakon iscrpnog elaborata, doneo odluku o zaštiti 95 ćilima, tačnije motiva i 125 šara.

KUĆA MALOG RISTE

BOGATSTVO eksponata Muzeja Ponišavlja upotpunjuje i sama zgrada, stara više od 170 godina, koja predstavlja pravu dragocenost. To je kuća jednog od najpoznatijih pirotskih trgovaca s kraja 18. veka Hriste Jovanovića, poznatijeg kao Mali Rista, koji je bio veoma imućan, cenjen i poštovan u svoje vreme, čak i među Turcima. Podigao je kuću kao dom za svoju porodicu koja je, po predanju, građena dve godine i dovršena 5. aprila 1848. godine. O tome svedoči urezan tekst na spratu kuće.

Za zidanje kuće bila mu je potrebna dozvola turskih vlasti, jer je nameravao da to bude velika kuća na sprat, što je u to vreme bilo dozvoljeno samo Turcima. Mali Rista je dobio dozvolu i tako je podignuta jedna od najraskošnijih hrišćanskih kuća u Pirotu onog doba.