Na jugu Srbije više samoubistava nego u Vojvodini
09. 10. 2017. u 08:33
Jug Srbije preuzima od Vojvodine neslavan primat po broju samoubistava. Od januara deset suicida više nego u istom periodu lane
ALARM Detalj iz centra grada pod Pržarom Foto D. Ristić
JUG Srbije, poslednjih godina, preuzima primat po broju samoubistava u odnosu na područje Vojvodine, koje je godinama prednjačilo u ovoj neveseloj statistici.
Naime, policijski podaci ukazuju na to da se od početka godine samo na teritoriji Vranja dogodilo 20 samoubistava - čak deset više nego u istom periodu lane. Štaviše, ova brojka se uklapa u ostale podatke koji pokazuju da stopa suicida poslednjih godina na jugu Srbije iznosi 25 i premašuje inače visok republički prosek od 19,5!
Najnoviji primeri su zabeleženi u retko naseljenom poljaničkom kraju, nedaleko od grada pod Pržarom, gde je - u roku od samo pet dana - dvoje ljudi sebi oduzelo život.
A među ljudima koji su na području Vranja digli ruku na sebe ima i muškaraca i žena, visokoobrazovanih, kao i onih znatno nižeg stepana obrazovanja, te mladih i starih, bogatih i siromašnih.
- Ljudi koji se odluče na ovakav drastičan korak to najčešće ne nagoveštavaju, a takozvana najavljena samoubistva se po pravilu ne ostvaruju. Zato su, međutim, veoma česti suicidi po izvršenju nekog krivičnog dela, kada počinilac teškog zločina digne ruku i na sebe. Ljudi se, inače, češće odlučuju da sebi prekrate život onda kada ne mogu da reše neki problem, zbog ljubavi ili loše ekonomske situacije, što dovodi do osećanja sveopšteg bezizlaza - objašnjava predstavnik za medije u Policijskoj upravi Vranja Dragan Stamenković.
Slobodan Stamenković, Dr Dragan Stamenković

Na Goliji 2.000 domaćinstava bez struje; Nova Varoš: Na stotine kuća i dalje bez električne energije
Radi se, dakle, o kompleksnom problemu, odnosno o posledici sve brojnijih razočaranja: od onih u porodici, preko finansijskih problema, do depresivnog raspoloženja koje ljudi nose u duši - ne želeći da se otvore i ne znajući šta da urade u kritičnom trenutku. Elementi nasilja su takođe simptomatični i predstavljaju jedan od činilaca koji i te kako dovode do suicida, a najvidljiviji su onda kada pojedine osobe više nisu u stanju da trpe nasilje u porodici ili na nekom drugom mestu.
Stručnjaci kažu da je potencijalne samoubice, ipak, moguće prepoznati jer redovno šalju "signale" okolini. Nažalost, dok ih neko od bližnjih ne primeti, ostali ih ne shvataju ozbiljno, pa u svakom slučaju izostaje reakcija koja bi mogla da spreči tragičan ishod.
- Samoubistvo je veoma složen problem, koji mora da se posmatra iz više uglova. Medicinski gledano, kod potencijalnih samoubica bi trebalo da postoji određena urođena patologija, ali praksa neretko pokazuje da je taj njihov potez bio samo splet okolnosti u kome su se našli - tumači neuropsihijatar u vranjskom zdravstvenom centru dr Slobodan Stamenković.
SLOM
UVEK smo svi iznenađeni vestima o samoubistvima i ljudi postavljaju pitanje zašto se to dogodilo, jer osoba koja je digla ruku na sebe nije odavala utisak nekoga ko ima lomove u duši. Zapravo, veliki broj samoubica u datom trenutku ima slom svih adaptativnih mehanizama, koji služe za razrešavanje problema u kritičnim situacijama, a samoubistvo se vidi kao jedini izlaz. Međutim, to nije opravdano, jer svaki čovek ima pravo na život i izlazak iz ćorsokaka u kom se našao - ukazuje dr Stamenković.
Gavrilo Princip
09.10.2017. 08:51
Ljudi se ubijaju od sramote... koliko nam dobro ide.
U Vojvodini se narod ubija zbog narkomanije, sekti i psihijatrijskih problema a na Jugu Srbije zbog nemaštine i nemanja perspektive. Beograd i Novi Sad ubrzanim tempom isisavaju i poslednju paru iz ostalih delova Srbije a narod ostavljaju da crkne.
У мом комшилуку у Београду у мају прошле године убио се клинац од 16 година. Родитељи нису имали паре за екскурзију и то је била кап која је прелила чашу јер је пре тога није имао скоро ништа од живота што су имали његови вршњаци. Написао им је писмо: "Све вас волим и молим да после мене немате деце јер ово што сте ми пружили није био живот достојан човека ..." Колико је био у праву говори то што је отац исто писмо прочитао након 7 дана у кладионици док је чекао да види да ли му је прошао тикет.
Komentari (3)