Najbolji drug dece s posebnim potrebama
27. 02. 2017. u 13:34
Smisao života perjanice kruševačkog pozorišta - glumca, pedagoga i volontera u SK "Palestra" Dejana Tončića. Briljantan na sceni, najviše uživa u radu sa decom i za decu
Druženje sa učesnicima Specijalne olimpijade
JEDAN od najboljih srpskih teatarskih stvaralaca, lane i zvanično bez konkurencije u matičnom Kruševačkom pozorištu, glumac Dejan Tončić (45) ne briljira samo na daskama koje život znače. Istina, priznanja su stizala za ulogu Džafara u predstavi "Aladin" i kapetana Ivulića u komadu "Buzdovan", tokom 25. festivala "Dani Zorana Radmilovića" osvojio je nagradu "Zoranov brk" - za ulogu u zaječarskoj predstavi "Dosije vojnika Čonkina" - ali on, daleko od reflektora srpskih pozorišta, najviše radi za decu i zbog dece.
Otkako je, zahvaljujući sportskom klubu mladih s posebnim potrebama "Palestra" i njegovom osnivaču Mireli Milojević, upoznao decu s poteškoćama u razvoju, kaže, našao je svoju drugu porodicu.
- Rad sa njima mi je suštinski promenio život - kaže Tončić. - Još 2009. smo započeli rad na inkluzivnoj predstavi pod naslovom "Zemlja čuda", i od tada imam najboljeg prijatelja, mladića sa Daunovim sindromom Aksentija Ivanovića, dobitnika Svetosavske nagrade Ministarstva prosvete, te osvajača zlatne medalje u fudbalu na Specijalnoj olimpijadi.
S druge strane, mališani s posebnim potrebama redovno dolaze u Kruševačko pozorište, posebno kada je na repertoaru neka Tončićeva predstava, a aktivni su i u njegovoj školi za glumu, kroz koju je tokom proteklih šest godina prošlo na stotine talenata.
- Mladi sa Daunovim sindromom mogu više da pomognu nama nego što možemo mi njima - otkriva Tončić. - Oni nas uče životu bez sujete, pravom prijateljstvu i životnoj radosti koju često zaboravljamo. Otud imam veliku želju da za pozoršte adaptiram tekst po kojem je snimljen film "Osmi dan", koji govori upravo o životu ovih ljudi.
U međuvremenu, Kruševačko pozorište je teško zamisliti bez ovog Topličanina koji je detinjstvo proveo u Smederevu. Rad u teatru ga je 2001. "ukrao" i iz Pozorišta lutaka u Nišu, gde je imao angažman o kojem je sanjao još kao student u klasi Ivana Bekjareva. Kaže, odigrao je uloge u predstavama njemu omiljenih režisera Zorana Lozančića, Predraga Stojmenovića i Kokana Mladenovića, a posle rola u "Siranu" i "Zvonaru Bogorodičine crkve" mogao bi i u – penziju.
Dragan Jevremovic
05.11.2017. 13:53
Sve -najbolje - članovima Specijalne Olimpijade -na Vasoj sam strani -tu sam da pomognem - svako dobro -S Postovanjem Dragan i Viktor
Komentari (1)