Suknje kao inspiracija

JEDINSTVENE trsteničke suknje čuvaju se u Etnološkoj zbirci ovdašnjeg muzeja, a omiljeni odevni predmeti u žena kraj Zapadne Morave originalni su i po boji i po šari, ukazuje najnovije istraživanje stručnjaka. Jer, kako je reka podelila opštinu, tako su se na dve obale šile i vezle dve različite vrste sukanja.

- Kraj sa leve strane Zapadne Morave - Levač - je pod uticajem Šumadije, a sela sa desne strane koja pripadaju Zapadnom Pomoravlju i po dijalektu spadaju u kosovsko-resavski tip, imaju uticaj Župe, pa čak Kosova i južne Srbije - napominje za "Novosti" istoričarka Jelena Vukčević, koautorka izložbe "Suknje trsteničkog kraja".

Osim toga, kroz Trstenik, u potrazi za poslom ili boljim životom, usled migracija stanovništva, dolaze ljudi iz raznih krajeva Srbije, koji donose svoje običaje i narodnu nošnju.

Iz svih ovih razloga, dodaje naša sagovornica, upravo se u Trsteniku javlja specifičan tip suknji koji se ne može naći ni u jednom drugom kraju. Od običnog vlakna, vune, lana, pamuka, konoplje, sa dodatkom vunice, svilice, srme, satena nastajala je kolekcija Etnološke zbirke čiji primerci potiču u rasponu od prvih decenija pa do šezdesetih godina 20. veka.

Različito su se i nosili prepoznatljivi odevni ukrasi. Suknja "zavijača" ("zavjača", "zavljača", "zevjača"), kako joj samo i ime kaže, zavijala se oko ženskog struka i tako pričvršćivala kopčom ili dugmetom, dok je suknja "ubirača"("nabirača", "prebirača") dobila ime po naborima koji su se formirali šivenjem oko pojasa, a "nizali" su se prednjim delom suknje do kukova.

- Nekoliko tipova suknji imena su dobili po tehnici tkanja, pa tako razlikujemo "melesku" ("melezarka") - najčešće pamučna ili lanena suknja, "grča", koja je ime dobila jer je platno istkano tako da bude zgrčeno, kao i suknja "izlivka"(izlivarka) - vunena i teška, suknja "u levle" - svečani tip suknje i "plisirka" - tip tkan tehnikom plisiranja - nabraja Jelena Vukčević.

Trsteničke suknje najviše je od 1983. do 1989. godine, prva u muzeju počela predano da sakuplja etnolog mr Ljubica Živković, koja je preminula prošlog decembra. Stručnjaci Jelena Vukčević i Nada Marinković izlagačku sezonu su otvorile upravo izložbom sukanja, čija je kolekcija obogaćena i potonjim poklonima.

KUĆU ČUVA, HRANI NEJAČ

SUKNjA je kao deo narodne nošnje, nastala šezdesetih godina 19. veka i čini prekretnicu u ženskom odevanju. Svaka žena je sama izrađivala svoju suknju, pripremala sirovine i materijal. Ipak, trsteničke suknje odskaču po brojnosti oblika, raznovrsnosti tehnike tkanja, kao i po koloritu. Autentičnosti doprinosi i činjenica da je koliko sukanja - toliko i "kreatorki". Svima je bilo zajedničko sledeće: pod suknjom se rađalo i umiralo, u suknju su se deca povijala, a upravo je suknja čuvala kuću i hranila nejač kada su muškarci odlazili u rat.