Prva slobodna crkva u Karađorđevoj Srbiji

OVIH dana se u Aleksandrovcu ubrzava izgradnja novog sabornog hrama, ali će se zvona i dalje čuti u staroj, Kožetinskoj crkvi. Jer, ova mala bogomolja osvećena 1804. godine, kao prva slobodna crkva u Karađorđevoj Srbiji, dupke je ispunjena svake nedelje, na Božić, Uskrs i Preobraženje.

- Ponosni smo na činjenicu što imamo živu liturgijsku zajednicu, to je naše najveće blago u Župi - priča, za "Novosti", protojerej Vukman Petrović, starešina Kožetinske crkve od 2012, dodajući da su neimari izgradili mali hram po obimu, a veliki po duhu. - Nećemo prekidati liturgije u crkvi koja predstavlja pečat i temelj naše duhovonosti.

Crkva nadomak današnjeg Aleksandrovca je pre tačno 210 godina bila bedem grupe neustrašivih Kožetinaca koji su se iz šanca borili protiv Turaka od 1806. do 1813. I nisu predali to parče strme teritorije, sve dok nije stigla depeša od vođa Prvog srpskog ustanka.

- Šanac je zauzimao površinu od četiri i po hektara oko hrama - priča, za "Novosti", Ilija Jokanović, iz Zavičajnog muzeja Župe, jedan od najboljih poznavalaca župske etnologije. - Prva bitka odigrala se na Markovdan dve godine kasnije, kada su je ustanici iz šanca dobili protiv vojske Mamut-paše Leskovačkog.

Pred crkvom je u vreme gradnje bilo 20 dućana i desetak mehana i kafana. Simeon Petrović, učitelj iz Jagodine, i njegov sin Miljko, kožetinski knez, avgusta 1852. godine predočili su naučnicima kakav je neosvojivi bedem za Turke bio šanac. Poglavari župskog kraja vojvoda Pavle Cukić, Petar Đukić, knez Ilija, pop Radosav, prota Ilija, pop Pavle i Sima Mladenović su tri godine posle Mamut-paše "poslali kući" i poraženog prištinskog Jašar-pašu.

Kožetinska crkva na Bogojavljenje 2006. godine

"Godine 1812. Mahmud-paša na Kožetin dođe. Srbi pokušaju se i iziđu ovom paši nasusret, gde se sraze i dosta žestok boj bude i tu pogine kapetan Đoka iz Batota sa svoja dva druga, no opet zato Srbi su se hrabro držali i Turke pobedivši oterali su ji natrag", ispričali su hroničarima u porodici Petrović.

Čak 13 puta su Kožetinci Turcima došli glave, sve dok nije stigao savet da polože oružje. Tako je oko 1.500 boraca sa pet topova vojnički ostalo neporaženo do propasti ustanka. Crkva u Kožetinu odigrala je značajnu ulogu i između 1832. i 1833, u vreme Miloša Obrenovića, kada se Župa oslobodila od Turaka.

Mnogobrojni meštani danas prigradskog naselja Aleksandrovca znaju naizust istoriju i crkve i šanca, a kožetinski kraj nije ostavio ravnodušnima ni Feliksa Kanica, ni naučnika Pavla Vasića. I karakter ovdašnjeg sveta zaslužuju posebnu studiju.

Ilija Jokanović, čuvar legendi

- Jedna od legendi govori da je crkva, jedna od prvih "mirskih" u Srbiji, podignuta dovitljivošću meštana - iznosi Ilija Jokanović. - Tražili su ljudi od age da im dozvoli da podignu crkvu, a on im je odgovorio da mogu da razapnu bivolju kožu pa da crkva bude takvih dimenzija da pod tu kožu stane. Meštani su uredno zaklali životinju, a od kože napravili dugački kaiš i tako dobili solidnu "osnovu" za bogomolju. Aga je popustio pred snalažljivim odgovorom.

Da su Župljani domišljati, dobro je poznato, a da je to važilo oduvek, dokaz su, pored istorije, i reči Miloša Obrenovića: "Čuvaj se župskih kmetova i kožetinskih popova."

KLUPE PORED ZVONA

KOŽETINSKA crkva je 1872. godine imala biblioteku sa 25 članova, a prvi bibliotekari Župe bili su čuveni popovi i učitelji, otac i sin Svetozar i Nikola Popović. Pod okriljem hrama od 1837. godine radila je i škola, jedna od 38 obrazovnih ustanova u tadašnjoj Srbiji.

Krst posvećen ustanicima

NESTRUČNE INTERVENCIJE

IKONOSTAS u hramu koji je dugo bio metoh manastira Studenica visoke je umetničke vrednosti, a živopisao ga je Živko Pavlović od 1850. do 1857. godine. Mnogobrojne nestručne intervencije umanjile su lepotu unutrašnjosti crkve, pa su istoričar umetnosti Marina Lukić Cvetić i Dušan Jovanović, dipl. slikar restaurator i konzervator, prilikom radova na spasavanju blaga unutar svetinje 2003. godine imali dosta posla. Krst posvećen ustanicima postavljen je 1997, a litije su obnovljene pre 13 godina.