Šabac: Ispružene ruke, prazni džepovi

Aleksandra Delić

24. 04. 2016. u 07:54

Sa lepšim vremenom prosjaci u većem broju zaposedaju pešačku zonu u gradu na Savi. Ima ih raznih - sa prepoznatljivim "folklorom"

Шабац: Испружене руке, празни џепови

NISAM te se nagledao, nisam te se naljubio, tako brzo sve je prošlo...", odjekuje zvonki glas mladog Roma dok razvlači "dugmetaru" ispred stare robne kuće, usred pešačke zone u najstrožem centru Šapca. Pored njega igra raspoložena prolaznica, za koju niko sa sigurnošću ne može da zna da li učestvuje u "programu" ili je zaista slučajno naišla i harmoniku "zakitila" sa 1.000 dinara.

Ovo je tek jedan u nizu (ne)veselih događaja sa prosjacima, koji sa prvim lepim danima preplave šabačku Gospodar Jevremovu i Karađorđevu. Ima ih od svake fele: "običnih" sa prepoznatljivim "folklorom" u oblačenju i ponašanju, pohabane odeće i sa ćasicom za novac u drhtavoj ruci, ali i malo otmenijih, sa opravdanjima da su slepi, gluvi, da sakupljaju sredstva za bolesnu decu...

- Ljuti se kad ne dam koliko on misli da je dovoljno - revoltirana je gospođa koju smo zatekli pred Crkvom Svetih apostola Petra i Pavla sa novčanikom u ruci. - Moje je da li ću uopšte da odrešim kesu. Pa zar im ne bi bilo bolje da i oni malo zasuču rukave, a ne samo da po čitav dan ovako zapomažu za pomoć.

U trenutku dok razgovaramo, do nas dopire kreštav glas: "Bog će ti vratiti...", na šta gospođa otmeno zaćuti i ode, odmahujući glavom zabrinuto. A na pitanje kako ide danas, vlasnik tog glasa u poverenju nam odgovara: "Ma loše..., mnogo loše", ali "jednostavno mora da se radi", a ovo na asfaltu je "posao kao i svaki drugi".

DECA PROSE NIJE tajna da se prosjaci mahom kreću bez ličnih dokumenata, nemaju trajno prebivalište, pa organi reda ne mogu da im stanu na put. Takođe, mnoge porodice koje se bave prosjačenjem, imaju manir da razmenjuju decu u letnjim mesecima, izbegavajući tako probleme sa zakonom. Mališani predškolskog uzrasta iz obližnjih gradova - Rume, Sremske Mitrovice, Loznice, često su "u gostima" kod tetke, strine, ujaka u Šapcu. I roditeljima se ne može ući u trag.

- Ne juri me policija. Retko. Ma niko me ne dira, ali i ja gledam da ne budem previše na smetnji. Ne treba izazivati ljude. I ovo sada znam da sam preterao. Nemojte me fotografisati - moli nas, pa se pogrbi i ode dalje.

Prekoputa, ispred apoteke, redovno je na istom "poslu" jedan stariji deka, koji baš ima iskustva sa podešavanjem plačnog glasa: "Ej, sine, daj dedi da kupi (h)leba!" Uopšte se ne okrećući, mladić u mimohodu odgovara: "Dao sam ti juče, danas nađi nekog drugog. Zarađuješ više nego ja". Razgovor se završava kletvom. I tako sve ukrug po šabačkoj kaldrmi.

Nepodeljeni utisak, pogotovo u centru Šapca je da, gde god sednete u letnju baštu, a ovaj deo grada upravo je po sedeljkama prepoznatljiv - naiđu prosjaci. Kad mislite da ste ispratili jednog, ide drugi...

Uporni i drski, prilaze i prekidaju razgovor, zahtevajući da im se "udeli", i ne odustaju dok ne dobiju bar cigaretu.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Komentari (3)

miloš

24.04.2016. 10:29

Zaista je vrlo neprijatno, smeta i iritira kada sa prijateljima sediš u kafiću, i kada ti priđe prosjak i bude dosadan tražeći novac i ne želi da ode dok mu se ne da neki dinar. Pošto takve osobe idu od stola do stola, ja lično smatram da je vlasnik objekta dužan da obezbedi da mu se gosti ne uznemiravaju, posebno što se prosjaci rasporede po tačno odabranim lokacijama, idu u talasima i tačno se zna kada su došli u grad na "žetvu".

gospodski seljak

24.04.2016. 15:16

Neznam dali ima nekoga da prosjaci zato sto mu to cini zadovoljstvo ili iz razonode, ljudi nemaju ni hleba a za otalo i da ne govorimo i sta drugo preostaje nego da prose stomak ga tera pa svidelo se to nekom ili ne. To nam je demokratija donela jedni postadose multimilioneri biznismeni gazde poslodavci a drugi se bore za goli zivot. Licno sam doziveo da mi je jedan mladic (odraslo dete) na temperaturi daleko ispod nule prisao da mi ocisti sofer saibnu sve sto sam imao u djepu ja sam mu dao.