Bač: Posle mise na - krovove

Slobodan MIRIĆ

15. 10. 2012. u 20:59

Da je zanat zlatan, potvrđuje gotovo svakodnevno i župnik Josip Štefković iz Bača. Malo koji duhovnik radi tako naporne i opasne poslove. Uz čuđenje i - pohvale

JOSIP Štefković (35), župnik iz Bača, iznenadio je mnoge meštane Deronja i Tovariševa, kada su ga ugledali na visokim i trošnim krovovima i tornjevima tamošnjih crkava, na koje se pentrao da bi zamenio zarđali lim, ili polomljene crepove. Nikada se u ovim selima nije desilo da duhovnik radi tako naporne i opasne poslove i time je čuđenje bilo veće, a pohvale iskrenije.

Župnik Štefković opremio je dobro alatima svoju radionicu i svakoga dana nešto korisno uradi, da li je to bravarija, limarija, stolarija, restauracija starih predmeta i zidova, sve mu ide od ruke.

Štefković je, inače, sin radnika iz Subotice, a na službu u Bač je došao pre šest godina, odmah posle završenog Teološkog fakulteta. Od pet crkava pod njegovom jurisdikcijom, samo su solidno održavane one u Plavni i Baču, dok su crkve u Deronjama, Bačkom Novom Selu i Tovariševu bile potpuno zapuštene. U tim selima ima malo katolika vrnika, para niotkud, a mladi sveštenik, kako kaže, nije mogao da dopusti da propadnu ta stara zdanja. Odlučio je tada da krene od krovova. Bio je majstor za sve, limar, moler, krovopokrivač, zidar, ispravljao je stare nakrivljene grobnice...

PRAVOSLAVNA CRKVA U ADI NA ađanskoj pravoslavnoj crkvi, jednoj od najlepših u Vojvodini, Josip i njegov brat Nikola, uz pomoć specijalno vezanih konopaca dohvatili su vrh kupole i uspeli da na njoj promene polomljena stakla. To su uradili dobre volje, jer niko u tom gradu nije mogao da reši taj problem.

- Imao sam strah od visine kao i svi ljudi, jer ako nemaš siguran oslonac, moraš da strahuješ za život. Ali ja sam svoj strah postepeno savlađivao, dok se nisam uspravio na tornju crkve u Deronjama visokom 25 metara - uz osmeh nam priča Josip.

Zatim je došla na red crkva u Tovariševu, iz koje je, kao i iz deronjske, najpre, isterao golubove i izbacio mnogo đubreta. Na krovu i tavanu rasla je trava, pa čak i drveće.

- U Tovariševu mi je u pomoć pritekao Gliša Mihajlov, inače pravoslavac, i svojski je radio dok nismo uradili sve planirane poslove. Gliša mi je reko da nije mogao da me gleda onako samog i ja sam mu zahvalan zbog toga - veli velečasni.

Posle je došla na red crkva u Bačkom Novom Selu, gde ima samo deset vernika. „Ali zar zbog toga treba da se uruši jedan spomenik kulture“, razmišlja Štefković.

- Neobično je što se sad pojavljuje Zavod za zaštitu spomenika kulture iz Novog Sada i kaže da mi ne bismo smeli da izvodime sve te radove bez njihove dozvole i oni još smatraju da treba da sprovode nadzor i da im se sve to plati. Ja sam odgovorio da im ni dosad niko nije branio da štite crkve, koje su kulturna baština svih građana, kako ne bi došlo do ovolike devastacije. Građevinski inspektor mi je takođe rekao da nisam smeo da se penjem na krovove crkava, da tako piše u zakonu, a ja kažem da me je tamo popela moja savest - ispričao je za „Novosti“ Josip.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Komentari (1)

ruza

16.10.2012. 15:38

bolje da se hvataju pomaganja, nego noza i malja kao sto su hvatali njegovi u zadnjim ratovima i izmedju njih...mozda ,ako se Srbi vrate na svoja vekovna ognjista,mozda i bog oprosti ,sve krikove dece,zena, starih i nemocnih, ljude uzasnute i strahom ispunjene dok ih zlo po zemlji vija.