Na Pešter se niko ne vraća

M. NIĆIFOROVIĆ

10. 02. 2012. u 06:20

Stotine hiljada otišlo sa Peštera, niko da se vrati kad treba. Kontakt često jedino telefonom. Potomaka nema ni da majci i ocu makar do tora da očiste

JOŠ od Božića Pešterska visoravan je u snežnoj blokadi, a Sjenica je prva opština u Srbiji koja je proglasila vanredno stanje. Duže od mesec dana stotine sela i zaselaka u "srpskom Sibiru" odsečeno je od Sjenice i od ostalog sveta, u zavejanim selima puno je starih i bolesnih, mnogi nisu u stanju da očiste ni kućni prag, da nahrane stoku ili da odu do prvog komšije. Da nije mobilnih telefona ne bi se znalo ni da li su živi.

I dok čelnici opštine Sjenica, Štab za vanredne situacije, Vojska Srbije, policija i dobrovoljci iz ovog grada muku muče da do zavejanih sela, po snegu i ledu, bolesnima dopreme lekove, pronađu zalutale, prebace trudnice u bolnicu i nahrane gladne, hiljade Pešteraca, rasutih širom Srbije i Bosne, a ima ih i u Makedoniji, svu tu borbu posmatraju iz daleka - iz fotelja svojih toplih kuća i nijedan se, iako mnogi na Pešteru i u zavejanim selima imaju ostarele roditelje i drugu rodbinu, nije setio da dođe u Sjenicu, da se nekako probije do svog sela, da Štabu za varedne situacije ponudi svoju pomoć ili da bar ocu i majci očisti put do tora, nahrani stoku, unese drva....

ALI JAGNjE... MNOGI od "srbijanskih" ili "bosanskih" Pešteraca sete se rodnog kraja samo kad dobro ugreje sunce i kada "stignu" sjenički sir i peštersko jagnje ili dođu kada im preminu roditelji. Naravno, ima i onih koji zaista brinu o svojima, ali je, nažalost, i mnogo slučajeva da starcima, kojima su naslednici negde u Srbiji ili Bosni, komšije moraju da obezbeđuju ogrev, da ih vode kod lekara i da ih, i to se nekada dešava, kad preminu sahranjuju.

Zovu telefonom, raspituju se i traže da odemo do njihovih sela i vidimo šta im je sa roditeljima, naravno, trudimo se da stignemo i do najzabitijih zaselaka na granici sa Crnom Gorom, prioritet su nam lekovi i bolesni, a ostalo koliko se u ovoj nevolji može. Dok se probijamo kroz smetove, dok neki naši ljudi rizikuju da se smrznu u mećavi, često se zapitam: šta su za svoj rodni Pešter i one koje su ostavili ovde učinili Pešterci koji sada žive relativno blizu od rodnog kraja - kaže Mića Kaličanin, potpredsednik Štaba za vanredne situcije u Sjenici i dodaje:

- Nisam čuo da je bar neko od tih Pešteraca seo u autobus i došao ovde da bar nešto pomogne, a mnogi su dokoni, ne rade, nemaju nikakvih obaveza. Zvao me je jedan od takvih iz Kragujevca, tražio je da odemo u njegovo selo i ocu nahranimo stoku. Rekao sam mu: Dođi do Sjenice, pa ćemo zajedno, terencom, snegočistačem ili na sankama do tvog sela, više se nije javljao, a roditelji su mu i dalje zavejani - kaže Kaličanin.


Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Komentari (2)

vaki

10.02.2012. 12:32

taman je tako docice kad otopli takvi su srbijanski i bosanski pesterci uvek treba neko drugi za njih sve da uradi dobro je da sam crnogorac