Pirot hoće ljubav
02. 04. 2011. u 21:51
Mladi Piroćanci vraćaju se idejama sedamdesetih godina. Dosta nam je nasilja i šunda, kažu inicijatori
DUGE kose i farmerke zvonarice, sa još pokojim detaljem na telu ili šarenoj odeći i muzika šezdesetih prošlog veka, ponovo su u modi među mladim Piroćancima, prvenstveno gimnazijalcima. Drugim rečima, usred narastajućeg planetarnog nasilja, među njima vaskrsava hipi pokret i ideja „vodimo ljubav, a ne rat“.
Više desetina mladih se svakog vikenda okuplja na brdu Sarlah, omiljenom izletištu gde se sluša stara dobra muzika, sviraju se gitare i uz logorsku vatru govori i raspravlja o socijalnom fenomenu koji je pre pola veka bio zanimljiv i njihovim precima. Kao i moda, i društveni pokreti se ponavljaju.
Inicijatori ove „mode“ Andrea Mančić i Marko Spasić kažu da se od nekadašnjeg hipi pokreta ne preuzima baš sve, ali se podržavaju plemenite ideje.
- Naša želja je da se, pored ostalog, suprotstavimo sveopštem šundu u muzici, koji pogubno utiče na omladinu, ali i da istovremeno naše drugare izvučemo iz zadimljenih kafića i spasimo poroka koji vrebaju sa svih strana. Mladi gledaju raznorazne rijaliti programe i danonoćno su ispred televizora ili računara, nude im se lažni autoriteti. Sve to zajedno ih čini nezainteresovanim za vlastitu sudbinu i nasilje koje dolazi sa malih ekrana. Bolje je da se pridruže nama, da pevamo, igramo i zabavljamo se, da povratimo veru u budućnost, da ih motivišemo za život i stvaranje - kažu Mančić i Spasić, koji su već okupili nekoliko stotina pristalica, među kojima ima i vršnjaka iz drugih srpskih gradova.
Žestoko se protivimo korišćenju bilo kakvih psihoaktivnih supstanci, za to kod nas nema mesta - naglašavaju mladi Piroćanci, koji nameravaju da od lokalnog izletišta naprave svoj Vudstok.
VRATIO SE HENDRIKS
Planiramo da narednih meseci ovde organizujemo i rok koncerte, igranke, kakve su bile pre pedesetak godina. Želimo da se na Sarlah, osim mladih, vrate i stari, da uživaju u predivnom krajoliku i da organizujemo neki međunarodni festival - kažu Mančićeva i Spasić, koji su muzičku scenu od pre pola veka, teoretski, ali i praktično na gitarama, savladali do u tančine i veruju da je neponovljiva. Najradije sviraju i slušaju ostvarenja legendarnog Džimija Hendriksa, „Dip parpla“, „Led cepelina“...
Cica Toma
03.04.2011. 08:23
Bravo dragi moji mladi Pirocanci !!!Nije ni bitna vrsta muzika, bitno je da se lepo druzite u prirodi, da promovisete zdrav nacin zabave, uz instrumente i igru na otvorenom, oko vatre...to je odlican nacin da se upoznate i zblizite i pravi put da se oslobodite stresova kojima ste izlozeni...nije ni cudo sto vam se pokret siri...kada opet budem dosao u Pirot, penjem se na Sarlah da se druzim sa vama ! BRAVO!!!
Slazem se !! Moze i nesto od Amadeus band . . :pPUglavnom . . divno nam je bilo . . i ocekujemo da se narednog puta vidimo u vecem broju . . :)
vi biste malo cika tomo trebali da razmislite prenego nesto pisete,slazem se sa vama da treba oziveti sarlah i da idete tamo da setate,a tim momcima i devojkama bih preporucio malo da brinu o sebi i razmisljaju o buducnosti i kako ce da zive a ne o sundu i muzici,onosno ko sta voli da slusa,to su bre budalastine i koga jos zanima u ovom ludom vremenu dal smo na sarlahu ili nismo,kad smo u globalu pukli ko grad pa nam je ostao sund i sarlah.dokle smo dogurali nazalost.
Komentari (3)