Prlainović: Nije moglo drugačije da se završi
21. 08. 2016. u 21:01
Ovo je bila prava vaterpolo simfonija. Posle Australije sam znao da idemo do kraja, rekao je preponosni i prezaslužni vaterpolista Srbije
Andrija Prlainović
U BERMUDSKOM trouglu između Kazanja, Beograda i Rija nestajala je svaka šansa rivala da se domognu trona. U tri podignuta prsta vaterpolista posle pobede nad Hrvatskom stalo je sveto vaterpolo trojstvo - svetsko, evropsko i olimpijsko zlato. Niko nikada u ovom sportu nije uspeo u isto vreme da stoji na tri postolja, a Andrija Prlainović je našao pravu reč za opis dominacije:
- Ovo je bila vaterpolo simfonija, od prvog do poslednjeg trenutka.
Orkestar je na početku Olimpijskih igara bio pomalo raštimovan, ali su "delfini" u nokaut fazi pronašli muziku za svoje uši.
- Ja sam priželjkivao da tako bude. Znam kakav smo turnir imali pre četiri godine u Londonu, želeo sam da sad bude obrnuto. Da grupnu fazu odigramo kao u Kazanju na Svetskom prvenstvu. Ovo je najbolji mogući put - rekao je Andrija.
Savićev čuveni "kanjec", "vege" i kraj u Riju je mogao da dođe daleko pre vremena. Ali, snaga najdominantnije ekipe današnjice se ogleda u tome što su je svi izbegavali u nokaut fazi uprkos slabim igrama u grupi. Hrvati su uspeli da umaknu od četvrtfinalnog okršaja, ali u finalu nisu imali kud.
- Ovo je bio jedini put koji nam je odgovorao. Pobedama protiv Australije za plasman u drugu fazu, odnosno nad Španijom u četvrtfinalu, dobili smo sigurnost. Znao sam da nas se svi pribojavaju, trebalo je samo i mi da steknemo to samopouzdanje. Hvala svim ovim momcima, stručnom štabu. To je neverovatan sklop dobrih ljudi, podređenih istom cilju. Ova priča nije mogla drugačije da se završi.
- Da mi je neko rekao pre deset godina da će sve biti ovako, rekao bih da nema šanse. Još nisam svestan šta smo sve postigli, cepa me adrenalin. Znam samo da je ovo bila najteže osvojena zlatna medalja ikada.
Prlainović je otkrio kada je pao kamen sa srca ljudskih i igračkih gromada.
- Posle pobede nad Australijom, to nam je bila najteža utakmica... Ali to ti je to u sportu. Ili jesi ili nisi. Tu se pokazalo da je ekipa nesalomiva, da može da izdrži sve. Posle te utakmice sam znao da idemo do kraja.
Finiš je bio daleko lakši od starta. Srbija je finalni meč odigrala kao da je neki protiv autsajdera grupe.
- Izgleda da nam finala najviše leže - kroz osmeh je rekao Andrija. - Početak turnira nije obećavao, ali smo završili u velikom stilu. Odigrali smo izuzetno pametno. I ti golovi koje smo primili u uvodne tri četvrtine... Dve-tri lopte su bile Mitroviću na ruci, mogao je i to da skine. Igrali smo veoma kvalitetnu odbranu, a u napadu smo imali raspoloženog Mandića, centre... Svi smo doprineli koliko je trebalo.
Jedan pogotovo, ali njega nije bilo u bazenu. Jurio ga je Prlainović po isteku poslednje sekunde finala, ali Savić je pobegao gotovo do svlačionice, odmahujući kažiprstom.
- Neuhvatljiv je! Uporno hoće da ostane zapisan u istoriji kao jedini trener koji se nije kupao posle olimpijskog zlata. Neki su se treneri u prošlosti nameštali, a on je bežao. Neka mu bude. Nije bilo šanse da ga bacimo u vodu. Ne bih da ga naljutim, jači je od mene. To je kuriozitet ovog finala.
A ono što je obeležilo ove Igre je rekordan broj medalja Srbije.
- Za razliku od nekih prethodnih Igara, ovoga puta su svi sportisti dali maksimum da dođu do najboljih rezultata. Napravili smo čudo sa osam medalja. To je nadrealno za ovako malu zemlju, pogotovo ako se pogleda status bilo kod sporta kod nas, osim fudbala.
Iskazao je Prlainović svoje mišljenje u kameru nacionalne televizije odmah posle finala, a kasnije je još više produbio tu emociju:
- Vi ćete o tome nastaviti da pišite, da mi ne bismo slali poruke političarima i ministrima. Vi ćete kroz svoje medije poručiti da je sport ono gde treba da se uloži. Tu ne mislim na nagrade, na premije, nego na stanje u klubovima, posebno u "malim" sportovima, kojima treba veća pažnja, pa će možda biti još više medalja. Mislim da smo svi mi najbolji primer mladima u Srbiji, kakav put treba da izaberu.
TROFEJ DO TROFEJA
VATERPOLISTI najviše vole da se diče trofejima koje su osvojili samostalno, od 2006. kada se Crna Gora odvojila. Ponosni su na trijumfe u kapicama SFRJ, SRJ ili SCG, ali titule u poslednjih 10 godina smatraju isključivo svojim.
A niska je impresivna. Na OI osvojili su jedno zlato i dve bronze. Na SP dva zlata i srebro uz jedno četvrto i sedmo mesto. Na EP najbolji su bili četiri puta, a jednom su bili drugi i treći. Svetsku ligu osvajali su devet puta, a imaju i jednu bronzu. Imaju i dva Svetska kupa.
Dakle na pet najvažnijih takmičenja osvojili su 18 zlata, dva srebra i četiri bronze. Samo su SP 2007. u Melburnu i 2013. u Barseloni napustili bez medalje.
BEZ PORAZA OD HRVATA
SRBIJA je u svakom finalu bila bolja od Hrvatske. "Delfini" su lane velikog rivala pobedili u borbi za zlato na SP i u Svetskoj ligi. Pre šest godina nadigrali su ih u odlučujućem duelu Svetskog kupa. Pamtimo i trijumf SCG u meču za titulu na EP 2003. u Kranju.
12 OI MEDALjA
SRBIJA kao naslednik SFRJ, SRJ i SCG na olimpijskim igrama je osvojila 12 medalja. Od preksinoć se diči sa četiri zlata (1968, 1984, 1988 i 2016), pet srebra (1952, 1956, 1964, 1980, 2004) i tri bronze (2000, 2008, 2012). Kao Srbija ima jedno zlato i dve bronze.
PUT DO ZLATA
Mađarska 13:13
Grčka 9:9
Brazil 5:6
Australija 10:8
Japan 12:8
Španija 10:7
Italija 10:8
Hrvatska 11:7
FINALE
SRBIJA - HRVATSKA 11:7
Za treće mesto
Italija - Crna Gora 12:10
Za peto mesto
Mađarska - Grčka 12:10
Za sedmo mesto
Brazil - Španija 8:9
POREDAK
1. SRBIJA
2. Hrvatska
3. Italija
4. Crna Gora
5. Mađarska
6. Grčka
7. Španija
8. Brazil
9. Australija
10. SAD
11. Francuska
12. Japan