BEOGRAD OTVORENOG SRCA: Bračni par Beron, u poseti “Novostima”, o našem glavnom gradu, Srbiji, hrani, prijateljima...

Đorđe Matić

20. 01. 2019. u 13:10

Živeli su u nekoliko država, ali ističu da im je ovde najlepše

БЕОГРАД ОТВОРЕНОГ СРЦА: Брачни пар Берон, у посети “Новостима”, о нашем главном граду, Србији, храни, пријатељима...

Bili i Valeri Beron Foto: N. Paraušić

EVROPSKO putovanje porodice Beron počelo je 2014. godine, kada su spakovali kofere i iz SAD krenuli put Litvanije. Godinu dana kasnije usledila je epizoda u Belgiji, pa zatim jednogodišnji izazovi u Španiji i Turskoj. Od prethodnog leta novo stajalište na životnom putu Bilija (28) i Valeri je naš glavni grad, gde ovaj košarkaš uspešno brani boje Crvene zvezde. Beograd je zasada potpuno opčinio Beronove.

- Veoma mi se dopada, od svih mesta gde smo živeli, ovde mi je najlepše - otkriva Valeri tokom zajedničke posete redakciji "Novosti". - Do sada smo stalno bili u manjim sredinama, u kojima je manje ljudi, i onda je bilo teško sprijateljiti se s nekim. Ovde je drugačije, svi uvek nešto rade, pomažu oko jezika...

Sa čarima prestonice Srbije supruga košarkaša se upoznala tek pri dolasku:

- Ništa pre toga nisam znala o Beogradu, samo sam ga pronašla na mapi.

Za razliku od nje, Bili je znao gde dolazi.

- Moj otac je bio trener na koledžu preko 30 godina i regrutovao je mnogo igrača odavde, pa sam čuo mnogo toga. Beograd je veoma važan za košarku, pogotovo kad je Evropa u pitanju. Sedište je ovog sporta i zato veliki broj košarkaša dolazi upravo iz Srbije. Država je mala, ali je poznata zbog sportista. Bilo mi je poznato i da je veliki grad, ali nisam detaljnije bio upućen. Nisam znao da je glavni grad, niti da ima toliko ljudi koji pričaju engleski i da je ovde život mnogo jeftiniji.

Bili i Valeri Beron u redakciji „Novosti“

Nije im bilo potrebno mnogo vremena da se naviknu na domaću hranu.

- Ima mnogo mesta na kojima volimo da jedemo. Zasada su nam omiljeni restorani "Milagro" i "Komuna" - kaže Valeri, koja brine o Bilijevoj ishrani. - Hrana je odlična, ali možda ima previše mesa. Postoji veliki broj pekara, ali dobro je što jedna blizu nas ima proteinske proizvode.

Uzdanica crveno-belih pojašnjava zašto mu je bitno šta jede.

- Na koledžu sam u sebe unosio previše brze hrane i sada ne mogu da je podnesem. Veoma sam izbirljiv. A i Valeri me je razmazila.

Privikavanje na beogradski brzi život olakšali su im prijatelji.

- Kada smo prvi put došli, moj blizak drug Nemanja Radović i njegova žena su nas upoznali sa gradom i preporučili nam neka mesta - priča Bili. - Sviđaju nam se i Skadarlija i delovi pored reke. Ne koristimo naša kola, idemo taksijem, često se i šetamo. Uživamo na Kalemegdanu, ili u tržnim centrima.

Slobodno vreme provode i sa porodicom Perperoglu. Stratos je stigao u klub u isto vreme kad i Bili, pa su im se putevi tako ukrstili.

- Veoma mi se dopadaju, postali smo bliski - pojašnjava Valeri. - Oni su stariji i iskusniji, i na neki način su nam uzor kao par. I oni su se mnogo selili i dali su nam savete kako da se ponašamo u različitim situacijama.


Beron je pojasnio zašto njemu Srbija odgovara kad je uporedi sa svojim prethodnim prebivalištima.

- Mnogo ste napredniji ovde. Litvanija je veoma slična Srbiji, ali ovde mnogo više ljudi priča engleski. U Turskoj je znatno drugačije jer smo bili u malom gradu, u azijskom delu, na jugoistoku zemlje, i potpuno je drugačiji svet u pitanju. Što se tiče Belgije, bili smo u Briselu kada se u Parizu desio teroristički napad. Dvesta ljudi je ubijeno, mnogo terorista je ispoljavalo bes.

Dok je Bili posvećen uglavnom svojim profesionalnim obavezama, Valeri ne gubi vreme. Studirala je biznis i finansije, a u Beogradu se zaposlila kao profesorka.

- Imam posao koji radim od kuće, ali sam imala mnogo slobodnog vremena. Posećujem i teretanu, i baš tamo se dogodila situacija koja me dovela do posla nastavnice engleskog jezika. Pokušavala sam instruktorki da kažem da sam u njenoj grupi, nije me najbolje razumela, a sve je to slušala pored jedna žena, koja me pitala da li govorim srpski. Kad sam joj rekla da ne, već samo engleski, upitala je da li sam zainteresovana da radim u njenoj školi jezika. Otišla sam jednog dana kod nje, pretpostavljam da sam joj se dopala. Dala je broj i koleginicama i tako sam dobila još nekoliko poziva da predajem.

Predaje deci uzrasta od četiri do 18 godina.

- Preslatki su. Pored mene mora neko da bude da prevodi, jer slabo znam srpski. Praktično ga ovako učim. Kada dete postavi pitanje na vašem jeziku, profesor odgovori na engleskom, a ja pokušavam da razumem.

Bili Beron na terenu

Bili je veoma srećan što je njegova supruga našla preokupaciju.

- Kada mi je rekla, pomislio sam kako je to odlično, jer ona to voli da radi. Okružena je decom i to je odlično iskustvo jer će jednog dana biti majka. Sad je taj posao čini zauzetom, zbog čega je i meni lakše.

Januar je vreme praznika, pa ljudima razdvojenost od porodice tada najteže pada.

- Veoma je emotivno kada vidite ljude oko sebe koji su okruženi najbližima. Radujemo se danu kada ćemo imati svoju kuću u kojoj ćemo ostati - iskren je Bili.

Gde će porodica Beron biti za 15 godina, nije poznato, ali želje su uvek tu.

- Zavisi od toga čime ćemo se tada baviti. Najviše bih voleo da po završetku moje karijere odemo na Floridu, zbog vremena. A i zbog golfa, koji mi je uz košarku omiljeni sport, opušta me - otkrio je za kraj razgovora Bili još jednu svoju ljubav, pored igre sa loptom i izabranice Valeri.

IGRANjE KOD TATE
BILI je prve korake na koledžu napravio na terenu čuvenog univerziteta Virdžinija, što je mnogima san, ali njemu nije bio. Tokom prve sezone je odlučio je da se prebaci na Rod Ajlend, a zatim i na Kanisijus. Razlog je bio samo jedan - želja za radom sa ocem Džejmsom, koji je bio trener na pomenuta dva fakulteta.
- Treneri su mi govorili da je veoma stresno biti u ekipi sa ocem. Moj brat je bio u toj situaciju pre mene i često su se svađali. Ali ja sam želeo da igram kod tate, jer sam odrastao gledajući njegove utakmice. Nisam tip koji se svađa, ne odgovaram na kritike već samo ne obraćam pažnju na to.

NISAM VOLEO BEJZBOL
KOŠARKAŠ Crvene zvezde je imao različita sportska iskustva u detinjstvu.
- Igrao sam bejzbol dok sam bio mali, ali sam ga mrzeo. Igrao sam jer me je mama terala. To je bilo popularno uglavnom kod dece između osam i 12 godina. Takođe, to je bio način da se sprijateljiš sa drugom decom.

POMOĆ OD BRATA
STARIJI brat Bilija Berona je takođe košarkaš, Džimi (33). On je 2009. počeo da gradi evropsku karijeru u turskom Mersinu, a trenutno je u francuskom Remsu.
- Ovo je njegova deseta godina u Evropi. Mnogo mi je pomogao oko snalaženja. Kada je došao u Evropu, ja sam bio još u srednjoj školi.



Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Komentari (2)