Uroš Trifunović krenuo stopama oca Aleksandra: Tata me kritikuje najbolje

Mi. ROGAČ

08. 08. 2018. u 20:47

Nemam nikakav pritisak zbog njega, bio sam mu tokom cele sezone na oku u turskoj Karšijaki – rekao je za “Novosti” zlatni juniorski reprezentativac Srbije

Урош Трифуновић кренуо стопама оца Александра: Тата ме критикује најбоље

Uroš Trifunović foto: N. Paraušić

KADA je prošle godine Aleksandar Trifunović dobio trenerski angažman u turskoj Karšijaki, odlučio je da povede i sina Uroša (17). Talentovani bek, rođen 2000. godine, skupljao je iskustvo i borio se u potpunom novom svetu. Međutim, upravo ta stanica u njegovoj juniorskoj karijeri, pomogla mu je da bude spreman za veliki izazov u nacionalnom timu, sa kojim je pre nekoliko dana postao evropski prvak.

- Momci tamo nisu znali engleski, a ja nisam govorio turski. Sve je bilo čudno i teško prvih mesec dana - priča Uroš za "Novosti". - Kad sve sumiram, prva godina u inostranstvu protekla je uspešno. Malo je nedostajalo da uđemo na fajnal-for, što niko nije očekivao. Igrali smo sjajno, baš sam zadovoljan.

Kako je vreme prolazilo, Uroš se sve bolje uklapao.

- Morao sam da učim turski, koji je težak. Ali kad ga slušaš svuda oko sebe svakog dana, onda počinje da ti ulazi u glavu. Momci iz kluba su polako počeli da se sporazumevaju na engleskom, tako da smo imali sve bolju komunikaciju. U suštini kad su počele utakmice sve je bilo lakše, jer smo imali zajednički jezik na terenu. Mislim da je prava stvar što sam iz Mege otišao u Tursku.

Glavni krivac za odlazak preko granice tata Aleksandar ujedno je i glavni kritičar.

- Nemam nikakav pritisak zbog oca. Bio sam mu tokom cele sezone na oku, čak sam i trenirao sa prvim timom. Stalno me savetuje, i kada odigram dobro i kad igram loše. Mnogo mi pomogne da realnije sagledam šta sam uradio. Tek kad čujem od njega, shvatim gde grešim.

Nekadašnji igrač i trener Crvene zvezde ponosan je na sina, evropskog šampiona.

- Srećan je, ali je imao i mnogo primedaba. Ipak je on bio dobar i trener i igrač, pa teži ka najboljem. Znače mi te njegove kritike, ali naravno znači i kad me pohvali. Zadovoljan je posle ovog zlata, ali za njega uvek može bolje.

Uroš trenutno ne zna koja će biti sledeća stanica u njegovoj karijeri, ali ima jednu želju:

- Samo se nadam da ću u nekom seniorskom timu dobiti minutažu i da ću tako početi profesionalnu karijeru.

VOLIM KAD ME SPOMINjU

ZAVRŠNICA finala EP nije uplašila mladog Trifunovića, koji je preuzeo odgovornost i postigao možda i prelomni pogodak.

- Veoma sam srećan što se piše da sam odlučio. Nije mi zadrhtala ruka. Sjajan je osećaj osvojiti Evropsko prvenstvo, još nisam ni svestan šta smo uradili. Ali drago mi je što sam ovakav uspeh ostvario sa momcima koji su mi pravi drugari, odavno. I na aerodromu je bio baš lep doček, nisam očekivao onoliko ljudi. Drago mi je što se ovaj šampionat pratio.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije