KOMENTAR: Žućko

Vladimir Preradović

24. 02. 2018. u 12:11

Srpska košarka potonula je toliko duboko da je premalo reći: "Žućko, izvini"

КОМЕНТАР: Жућко

ČISTOTA trofeja sa imenom legendarnog Radivoja Koraća, prvog sportiste sahranjenog u Aleji zaslužnih građana, ukaljana je u tami Partizanove raskalašne slavljeničke noći u Nišu. Pehar u obliku stilizovane Žućkove levice oskrnavili su levaci, kuhinjskim nožem uklanjajući pločice sa grbom Crvene zvezde.

Uklonili su možda i poslednju branu blatnjavoj bujici koja godinama taloži prljavštinu na obrazu srpske klupske košarke. Jednu su 2014. srušili Zvezdini navijači otmicom i uništavanjem pehara namenjenog prvaku Srbije - u tom slučaju momcima u crno-belim dresovima.

Postavlja se pitanje ko je odgovoran za to što je košarka, naša nekadašnja sportska relikvija, postala plen vandalizma i primitivizma. Poduža je lista onih zbog kojih sa stidom, oborenih pogleda, izgovaramo Žućkovo ime...

Večiti šampioni tog rvanja u blatu su beogradski večiti rivali, odnosno njihove rukovodeće garniture. Od sportskog borilišta napravili su bojište na kom gubitnik nema pravo na častan poraz, ni pobednik na dostojanstvenu pobedu.

Mržnjom su popločali teren, svesno je prelivajući i na tribine. Manipulišući navijačkim masama pravdaju sopstvene promašaje, neretko i vidljive i nevidljive dugove. Svojim pristalicama zamagljuju oči biblijskim propovedima o borbi svetla i tame, u kojima rival drži trozubac u rukama.

U tom blatu valjaju se i rukovodeće garniture Košarkaškog saveza Srbije, nesposobne da se izdignu i sankcionišu "velikane". Kreću se linijom nezameranja, prepuštajući "prljav" posao nadležnim državnim institucijama, takođe nezainteresovanim da zavuku ruku u mulj.

Srpska košarka potonula je toliko duboko da je premalo reći: "Žućko, izvini". Mada, za početak, i to bi bilo nešto.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije