Obradović: Društvo za kafanu je lako naći, ali je mnogo teže igrati sa nekim i pomagati mu

Novosti online

02. 05. 2016. u 12:00

Po meni u NBA ligu ne treba ići ako ćeš tamo da mašeš peškirom sa klupe. Tamo postoje četiri favorita, dok u ostalim ekipama nema pritiska, kako god da igraš pare su velike - kaže Željko

Обрадовић: Друштво за кафану је лако наћи, али је много теже играти са неким и помагати му

Željko Obradović Foto: Arhiva VN

Osam puta je Željko Obradović bio klupski prvak Evrope, a prema mnogim prognozama velike šanse ima da to učini sa Fenerbahčeom ove sezone.

- Ne razmišljam o prošlosti, živim u sadašnjosti i budućnosti i radujem se svakom novom treningu – počinje priču Obradović za „Večernji list“.

Iako se čini da je pod velikim pritiskom u turskom klubu, on to ne doživljava tako.

- Ne može meni niko da stvori pritisak kao što ja mogu sam sebi. Mogu da podnesem i poraz i neuspeh, ali ne mogu da trpim da neko od igrača ne da svoj maksimum na treningu.

Osvrnuo se na način na koji proverava nekog igrača pre nego što ga dovede.

- Lako je prepoznati koji igrač može da bude dobar, ali je bitnije uvideti šta možeš promeniti kod tog igrača kako bi tvoja ekipa bila bolja. Kada dovodim nekoga onda se trudim da saznam što iše o njegovom karakteru, načinu života, a raspitujem se i kod ljudi koji su mu bliski. Kao NBA skauti, volim da pričam sa igračima i da zajedno učestvujemo u treninzima. Recimo, kada pripremamo neku važnu utakmicu ja im predstavim moju ideju, a ako neko od njih sumnja u to, onda pričamo i o drugim opcijama. Što se napada tiče, kod mene ne mogu da igraju sebični igrači.

Otkrio je i kako rešava zategnute odnose između igrača u timu.

- Uvek kažem da je za kafanu lako naći društvo, ali igrati sa nekim i pomagati mu, e to je mnogo teže. Kada dva igrača nisu u dobrim odnosima, ne pokušavam da ih pomirim na silu, ali im objasnim da na terenu ne mogu da budu ukoliko se ne uvažavaju.

Ima odličan odnos sa kumovima Dušanom Ivkovićem i Dimitrisom Itudisom.

- Duda mi je puno pomogao i u košarci i u životu pa smo se povezali kumstvom. On je krstio mog sina, a njegova žena moju kćerku . O košarci pričamo samo kada smo sami, donedavno smo živeli u istom gradu, a nikad se manje nismo viđali, jer je on bio u evropskom a ja u azijskom delu Istanbula. Itudisu sam bio kum na venčanju, a krstio sam mu i dete. On mi je kao mlađi brat i to što u Moskvi radi odličan posao za mene nije nikakvo iznenađenje. Bio je spreman za samostalni rad još dok smo zajedno bili u Panatinaikosu.

Nikada nije krio da voli da se proveseli, a prokomentarisao je fotografije koje mogu na društvenim mrežama da se pojave posle nekog od veselja.

- Vaspitan sam tako da poštujem svakoga, a ako neko ima želju da se slika sa mnom, svestan sam da mu je ispunjavam, a kako će ta osoba upotrebiti tu sliku, na to ne mogu da utičem.

Pohvalio je Bojana Bogdanovića koji igra za Bruklin.

- Ima pristojnu ulogu u Netsima, ali mora da bude još ambiciozniji, jer ima mnogo prostora da napreduje, a strašno je inteligentan igrač. Razume košarku, ali mu nedostaje malo više posvećenosti. Još u Fenerbahčeu sam mu govorio da više radi sa loptom, jer ako bude sam kreirao svoje šuteve imaće još bolji ugovor.

Na kraju se osvrnuo na NBA ligu i na to što neki igrači nikada nisu otišli u najjaču ligu na svetu zato što nisu hteli da prihvate manje uloge.

- Dijamantidis je takav slučaj, dok je suprotan Nemanja Bjelica koji je kao MVP Evrolige hteo da ode tamo i nisam želeo da mu smetam. Sve zavisi od igrača do igrača, po meni ako tamo ideš da bi mahao peškirom sa klupe, onda je bolje da ne ideš. U evropskim klubovima su pritisci veliki, jer se od vas očekuju titule, dok u NBA ligi imate četiri favorita, dok u ostalim ekipama pritiska nema. Tamo kako god da igraju primaju velike pare – zaključio je Obradović.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije