Grčki “bog“ Spanulis!
13. 05. 2013. u 19:51
Lider Olimpijakosa, diskretni heroj iz košarkaške mitologije. Bek „crvenih“ pretekao velikane kao što su Toni Kukoč, Doron Đamši...
Ubitačnu prirodu ledenog tarantinovskog lika iskusili su i košarkaši Real Madrida u trodnevnoj londonskoj sekvenci, u kojoj je pomerio jednu granicu. Svih 22 poena postigao je u drugom poluvremenu protiv Reala (100:88), što je rekord finalnih turnira. Sa pet trojki izjednačio je dostignuće legendarnog beka Makabija Dorona Đamšija iz finala 1989. Razlika je u tome što je izraelski velikan izgubio, a linija za tri poena bila pola metra bliža.
Srčani mišić koji pokreće šampionski organizam iz Pireja pretekao je još jednog, nama mnogo poznatijeg evropskog velikana. Sa tri MVP naslova na finalnim turnirima, dva uzastopna sa Olimpijakosom i jednim sa Panatinaikosom, stavio je svoje ime pored splitske ikone Tonija Kukoča. Razlika je u tome što je Pink panter jedno finale izgubio, 1993. sa Benetonom.
- Bila su to tri neverovatna dana u Londonu - opisuje Spanulis odbranu titule. - Došli smo kao šampioni, ali istovremeno i kao autsajderi. Zna se kakve smo probleme imali sa budžetom posle osvojene titule u Istanbulu. Mnogo puta smo držali na leđima zid koji se ruši, što nas je ojačalo. Preokrenuli smo mnoge utakmice, sada pobedili dva fenomenalna tima i zasluženo smo ostali na vrhu Evrope. Poslednja dva meča bila su veoma teška za mene. Suočavao sam se s dvojicom ili trojicom igrača, ali to i jeste moja uloga. Privlačim protivnike i ostavljam slobodnim saigrače.
Junak grčke košarkaške mitologije skromno je izrekao poluistinu. Kada njegovi sledbenici počnu da se savijaju pod težinom zida, „Kill Bill“ poteže oružje i cilja nepogrešivo. Nije važno da li je meta udaljena 6,75 ili 8,75, ni da li mu ruke protivnika zaklanjaju pogled. Tako to radi jedan od poslednjih autentičnih evropskih revolveraša, rođen 7. avgusta 1982. u Larisi, gde je do 2001. vežbao svoje veštine. Usavršavao ih je u atinskom Marusiju do 2005, kada ga je unajmio veliki Panatinikos. Trogodišnji ugovor imao je jednu „grešku“ - otkupnu NBA klauzulu već posle prve sezone vrednu tričavih 400.000 dolara.
- On je igrač koji radi mnogo stvari na terenu - rekao je godinu kasnije Kerol Doson, generalni menadžer Hjustona koji je nanjušio lak plen i zgrabio Spanulisa pošto je grčki bek u polufinalu SP 2006. u Japanu pomračio NBA zvezde.
Međutim, američki san nije dosanjao, u velikoj meri zahvaljujući skučenom vidokrugu trenera „raketa“ Stena Van Gandija. U proseku je igrao 8,8 minuta...
- Oseća se kao da je obmanut - objašnjavao je tada Van Gandi. - Iskreno, on je sebi najgori neprijatelj. Bolje je da se zapita šta može bolje umesto što krivi druge. Dozvolio je da razočarenje pređe u obeshrabrenje.
Posle trejda u San Antonio jula 2007, odlučio je da završi NBA priču iz „porodičnih razloga“ i vrati se u Panatinaikos. Dve godine kasnije sa „zelenima“ je osvojio svoju prvu evroligašku titulu kao MVP fajnal-fora u Berlinu. Strah da će ga ponovo izgubiti obistinio se u julu 2010, kada je potpisao ugovor sa Olimpijakosom i polovinu Grčke zavio u crno. Izdaja je bila reč koja se izgovarala uz njegovo ime. Navijači iz Pireja samozadovoljno su se cerili, predosećajući da se sprema nešto veliko...
- Ovo se ne događa svaki dan - rekao je MVP tokom londonskog slavlja. - Olimpijakosu je trebalo 15 godina da vrati titulu, a sada smo osvojili dve zaredom.
To mora da ima neke veze sa Spanulisom...
DA LI STE ZNALI...* Olimpijakos je četvrti tim koji je odbranio titulu u Evroligi - Olimpija Milano (1987, 1988), Split (1989, 1990, 1991), Makabi (2004, 2005).
* Vasilis Spanulis i Stratos Perperoglu zajedno su osvojili i evroligašku titulu sa Panatinaikosom 2009.
* Trener Olimpijakosa Jorgos Barcokas je prvi grčki stručnjak sa titulom u Evroligi.
* Vasilis Spanulis je u regularnom delu Evrolige bio četvrti strelac (14,7 poena) i treći asistent (5,6).