Partizan pred gostovanje Alkmaru hrabri što je uspešniji van svog stadiona: Crno-beli bolji u gostima

M. Blažić

25. 11. 2019. u 20:45

Ono što Tošiću, Sumi i društvu, takođe, može da predstavlja smernicu pred put u Holandiju je i pobeda Partizana u Augzburgu 2015. u grupnoj fazi Lige Evrope

Партизан пред гостовање Алкмару храбри што је успешнији ван свог стадиона: Црно-бели бољи у гостима

Detalj sa meča protiv Moldea Foto: FK Partizan

HUK sa tribina, pesma koja "koči" noge rivalima i daje preko potreban vetar u leđa. Jasno je da to možda i najveća prednost u svetu fudbala, ali kada je u pitanju Partizan indikativno je da je u bliskoj prošlosti klub iz Humske dosta značajnih ostvarenja doneo sa gostujućih terena. U tom smislu činjenica da ga sada očekuje odlazak na noge razogoropađenom AZ Alkmaru ne bi trebalo previše da brine Miloševića i njegove izabranike, jer su crno-beli poslednjih godina mnogo puta pokazali da u takvim situacijama teško i te kako znaju da pretvore u lagano.


Krenimo redom, povratkom još u 2003. kada je ostvaren istorijski, prvi plasman u Ligu šampiona. Tada su crno-beli do grupne faze elitnog takmičenja stigli najviše zahvaljujući pravim izdanjima na gostovanjima. Najpre je u Švedskoj protiv Đurgardena mršavih 1:1 sa domaćeg terena pretvoreno u potrebnih 2:2 za prolazak u plej-of Lige šampiona, gde je Mateusov tim čekao Njukasl. A tamo još nepovoljnija situacija posle bledog izdanja na krcatom stadionu Partizana (0:1). Otišli su Ilić, Iliev na Ostrvo prežaljeni od mnogih, a vratili se ovenčani slavom posle minimalne pobede i sreće na penal-ruletu koji je golom zatvorio Milivoje Ćirković.


POLjAK NA CENTRU EVROPSKA kuća fudbala odredila je delioca pravde za utakmicu Alkmar - Partizan. Suđenje ključnog meča u borbi za drugo mesto u grupi L povereno je poljskom arbitru Danijelu Stefanskom, sa kojim su se crno-beli susreli u dva navrata poslednjih godina. Prvi put je to bilo u leto 2015. kada je Stefanski sudio utakmicu kvalifikacija Lige šampiona protiv Dila Gorija u Gruziji koju je Partizan dobio 2:0. Drugi put je na centru bio dve godine kasnije, na gostovanju Skenderbegu (0:0) u okviru grupne faze Lige Evrope.


I drugo Partizanovo druženje sa kremom evropskog fudbala, zakazano sedam godina kasnije, "pečatirano" je izvan njegovog fudbalskog doma. U Humskoj je za (ne)miran put u Brisel obezbeđeno samo 2:2, pa je kao i 2003. mnogo više bilo onih koji su otpisali crno-bele od onih koji su verovali u čudo. A čudo se ponovilo, kao i sedam godina ranije sa bele tačke pošto je i briselski meč završen identičnim rezultatom.


Kada je u pitanju Liga Evrope grupna faza je pobedama na strani obezbeđena čak tri puta. Prvi put se to dogodilo 2008. kada je savladan Temišvar (2:1), a isto je učinjeno već naredne jeseni pobedom u Žilini (2:0). Poslednja pobeda ostvarena na završnoj prepreci pred grupnu fazu ostvarena je pre dve godine ubedljivom pobedom protiv Videotona - 2:0. U nabrajanju odličnih izdanja crno-belih na strani kada je bilo najvažnije nikako ne bi trebalo zaboraviti ovogodišnji remi protiv Moldea u Norveškoj koji je imao težinu pobede s obzirom na razvoj događaja i činjenicu da je Miloševićev tim bio na deset minuta od eliminacije sa evropske scene.



Ono što Tošiću, Sumi i društvu, takođe, može da predstavlja smernicu pred put u Holandiju je i pobeda Partizana u Augzburgu 2015. u grupnoj fazi Lige Evrope, prva ikada ostvarena na tlu Nemačke protiv nekog tamošnjeg kluba. U istoj grupi ostvareno je nešto što bi za dva dana trebalo "prekopirati" u Hagu - pobeda nad Alkmarom 2:1...


NjUKASL ZA ISTORIJU

2003/2004. Njukasl 1:0

2008/2009. Temišvar 2:1

2009/2010. Žilina 2:0

2010/2011. Anderleht 2:2

2014/2015. Nefči 2:1

2017/2018. Videoton 4:0

2019/2020. Molde 1:1

* utakmice na strani koje su "uvodile" u Evropu


SPEC V.N.
Dve godine Partizan je bio bez poraza na strani, od Bilbaoa 2015. do Kijeva 2017.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije