U ambijentu Marakane padali su mnogi velikani: Uživajte i ne jurite rezultat
06. 11. 2019. u 08:12
Legendarni napadač Crvene zvezde Dušan Savić poručuje pred večerašnji meč sa "pevcima": Opterećenje može negativno da utiče na igrače
Dušan Savić sa sinom Vujadinom Foto M. Vukadinović
- Ono što je po mom mišljenju najvažnije i od toga treba poći jeste da se ne juri rezultat po svaku cenu - ističe Savić u razgovoru za "Novosti". - Treba uživati u tome što imamo mogućnost da se takmičimo u Ligi šampiona drugi put zaredom, treći put u grupnoj fazi velikog evropskog takmičenja. Dobra igra, predan rad, trčanje, zalaganje i uživanje u igri doneće i pravi rezultat. Ako ga jurite imate opterećenje, to utiče negativno na igrače. Mislim da je Zvezda i pobedila Liverpul pre godinu dana jer je želela da se suprotstavi da pokaže da i mi umemo da igramo fudbal, da imamo dobru ekipu i iz tog pristupa je došla do 2:0. Mislim da bi taj pristup trebalo pokazati i protiv Totenhema.
Savić je podsetio da je Crvena zvezda uvek igrala dobro protiv engleskih ekipa.
- Kada vratimo istoriju unazad, Džajina generacija se početkom sedamdesetih odlično borila sa Totenhemom i Liverpulom, moja nešto kasnije sa Arsenalom i VBA. Igrali smo da pobedimo, ali pre svega da pokažemo da smo bolji igrači od njih. Ako sada mogu da dam savet ili želju šta bih voleo da vidim, to je da Zvezda pokaže večeras najbolje što ume i da opet igrači daju sve od sebe da nadigraju Totenhem. Bojim se da oni mnogo bolje znaju da igraju na rezultat nego mi.
Prognozira da će se voditi velika bitka na terenu.
- Biće mnogo teško, bez obzira na to što ćemo imati sjajnu podršku navijača, što se ne zna da li će Kejn i Son igrati. Njihove alternative nisu ništa slabije. Sigurno će biti drugačija utakmica od one u Londonu jer se pre svega igra kod nas u ambijentu u kome su mnogi veliki klubovi iz Evrope padali, pa i sam Liverpul, šampion Evrope, koji je u finalu pobedio u finalu baš Totenhema.
- Bio sam 2004. godine njegov gost na utakmici "mojih pacijenata" Arsenala i Vest Bromviča na "Hajberiju". U timu Arsenala među osamnaest nije bilo nijednog Engleza. Pitao sam Arsena zašto postoji onda škola Arsenala. Odgovorio mi je, Dušane, ovo je Evropska unija, uzimamo najbolje što možemo. Po meni, Venger je najbolji jer pravi i igrača i igru i rezultat.
- Jedini ko o tome odlučuje i najbolje zna je trener Milojević. Radi svaki dan sa njima i zna ko je u kakvoj formi ne samo fizički, već mentalno i takmičarski. Nije ista igra ako imate Tomenea ili Pavkova. Sastav je drugačiji, menja se okruženje oko centarfora. Mada, možda treba voditi računa i o tradiciji, to što je Pavkov baš 6. novembra dao dva gola Liverpulu nije za potcenjivanje. Sva trojica imaju no što je neophodno golgeterima, glad, želju i znaju da postignu gol. Različiti su po tipu i karakteru. Pavkov je izraziti skok-igrač koji ume da se zagradi, prosledi loptu. Boaći je igrač velikog prostora, sprinter koji može da utrči i pobegne, da reši situaciju jedan na jedan. Tomane je hitar i opasan u 16 metara, dobar na saradnji na kratkom prostoru i da postigne gol.
Duletu kao velikom Zvezdašu najviše smeta što među prvotimcima sada nema njenih bisera.
- Mana ove sezone u odnosu na prethodne je što nema Zvezdine dece u prvom timu, jer oni prave tu atmosferu, taj ambijent od svlačionice, tunela, terena koji se prenosi na tribine, javnost. Svuda gde se stvara to što bi se reklo "zvezdšako ludilo". To je mnogo jaka snaga koja se oseti na terenu.
Ponosan je na svog sina Vujadina što je dve sezone bio jedan od najzaslužnijih igrača u Zvezdinim ervopskim uspesima.
- U obe sezone koje je igrao ostvario je svoj i moj san, a to je da bude šampion i da sa Crvenom zvezdom igra prvo u grupnoj fazi Lige Evrope, a da u drugoj kao kapiten bude prvak i igra u Ligi šamšiona gde su pobedili Liverpul i remizirali sa Napolijem. Šta ćete veće zadovoljstvo i za njega i za mene. Još da je dao gol Arsenalu u Londonu... Vujadin je dokazao svim nevernim Tomama da je kvalitetan i dobar fudbaler, veliki zvezdaš, hrabar borac na terenu i u životu. Da nije samo sin Duleta Savića. Otišao je u APOEL kao kapiten posle dve sezone koje je pošteno odradio.
Rado se seća čuvenog pogotka Arsenalu i "muka na Hajberiju" decembra 1978. Ta generacija crveno-belih koja je stigal do finala Kupa UEFA, po njemu je igrala fudbal kao sada Barselona.